Osnutkom naselja Gola u Prekodravlju početkom 1820-ih godina pojavila se potreba gradnje sakralnog objekta u tome naselju koji bi služio kršćanskom bogoslužju jer su svi tadašnji žitelji Gole bili revni katolici. Dakako da zbog neimaštine i teškoća zbog preseljenja i blizine hirovite rijeke Drave malobrojni Golčani nisu bili u mogućnosti odmah pristupiti gradnji zidane crkve. Zato su tijekom 1823. i 1824. godine sagradili skromnu drvenu kapelu posvećenu trojici svetih kraljeva.

S obzirom da je 1827. godine u Goli osnovana župa svećenik Stjepan Ambreuš je kao prvi župnik u Goli od 1834. godine inzistirao da se podigne zidana župna crkva. Tek je 1839. godine uspio dobiti dozvolu za gradnju koja je počela u proljeće 1840. godine. Naime, 10. svibnja 1840. godine đurđevečki župnik i podarhiđakon Franjo Milinković je u prisutnosti još nekoliko svećenika, predstavnika krajiških vlasti, župljana i vjernika blagoslovio temeljni kamen (u koji je ugrađena prigodno ispisana povelja) nove župne crkve u središtu Gole, a sve je to opisano u župnoj spomenici.

Gradnja župne crkve potrajala je do 1842. godine kada su napokon izvana i iznutra uređeni zidovi crkve i sagrađen toranj koji je pokriven limom. Tada je crkva oslikana i namještena novim inventarom, ali i onim iz stare drvene kapele. Napokon je 25. rujna 1842. godine upriličena svečanost posvete nove župne crkve kojoj su opet prisustvovali mnogi svećenici iz Podravine (s lijeve i desne strane rijeke Drave), predstavnici krajiških vlasti, župljani i drugi vjernici. Posvetu je izvršio đurđevečki župnik Franjo Milinković (kasnije postao zagrebačkim kanonikom), a sve visoke uzvanike svečanim je objedom počastio domaći župnik.

Sljedeće 1843. godine župnu crkvi u Goli obdarilo je Njegovo Veličanstvo kralj Ferdinand V. On je župi u Goli darovao zvono teško 800 kilograma, pozlaćeni kalež, novi misal, krstionicu, sedilije i drugi namještaj kao i nešto misnog ruha. Iste godine je graditelj župne crkve u Goli i prvi župnik Stjepan Ambreuš premješten na mjesto župnika u Virju.

(Prema knjizi Ivana Večenaja „Mojemu zavičaju“ objavljenoj u Goli 1992. godine.)