Za vlasnike zemljišta na Husinji, prekodravskom teritoriju preko puta Brodiča, a pogotovo one koji su tamo živjeli, prijelomni događaj bio je raspad Austro-Ugarske Monarhije, odnosno ratne i poratne godine Prvoga svjetskoga rata. U poratnim državnim tvorevinama (Kraljevstvo SHS, Kraljevina Jugoslavija) Husinja je bila sastavni dio hrvatskog teritorija. Rubovi Husinje, odnosno staro korito rijeke Drave, sada su predstavljali granicu s Mađarskom. U novonastaloj situaciji mađarskim vlasnicima obradivog zemljišta prepreku je stvarala granica. Zbog toga su se braća Jadi rodom iz ugarskog Hereszinya našla u nezavidnoj situaciji 1933. godine, kada je prestao  vrijediti 5. član odredaba Trgovinskog ugovora između Kraljevine Jugoslavije i Mađarske. Oni kao mađarski dvovlasničari po jugoslavenskim zakonima nisu smjeli izvoziti svoje poljoprivredne proizvode cestama 2. i 3. kategorije, već samo cestama 1. kategorije. Uz to su sa svojim proizvodima morali pristupiti i carinskoj kontroli. To je značilo da su žito morali prevesti skelom preko Drave do Brodiča, te preko graničnog prijelaza kod Barča ući u Mađarsku, što je bio veliki trošak. Zato su žito ostavili na svojim posjedima na Husinji očekujući eventualnu promjenu trgovinskog  ugovora. Do promjene ugovora nije došlo pa su bili u dvojbi, prepustiti urod propadanju ili ga potajno prevesti u Mađarsku. Budući da su dvovlasničari dugovali pristrojbe raznih državnih, banovinskih i općinskih davanja, općinska uprava u Ferdinandovcu zaplijenila im je požeto žito i odredila javnu prodaju 8. i 9. kolovoza. Takvom se odlukom braća Jadi nikako nisu mogla pomiriti, pa su 9. kolovoza za vrijeme javne dražbe počela ilegalno prenositi snopove žita na mađarski teritorij. Tom je prilikom graničar Aćim Vuković pokušao spriječiti prenošenje žita, ali se dvovlasničari na njegov poziv nisu odazvali. Očito primoran, ispalio je dva hica iz svoje puške, nakon čega su uhićeni neki Boljevčani. Dok je graničar obavljao dužnost, netko je s mađarske strane ispalio hitac iz revolvera. Jadijevi su tu ipak uspjeli prebaciti dio snoplja preko granice. Ostatak su namjeravali prebaciti sljedeće noći, ali su naletjeli na zasjedu graničara. Braća su ipak bila spremna, jer su zapucala na graničare koji su odgovorili vatrom iz svoga oružja. Prema izvještaju kotarskoga načelnika puškaranje je u dva navrata trajalo oko tri minute, pri čemu srećom nitko nije stradao. Primorana nastalom situacijom kotarska je vlast nakon ovog incidenta pojačala stražu na Husinju. U međuvremenu je Jadijev urod prodan na dražbi. Drugi incident zbio se 11. kolovoza kad je Mijo Ivšak iz Ferdinandovca odvozio Jadijevu djetelinu koju je kupio na dražbi. Tada ga je pucajući iz vatrenog oružja otjerao nepoznati muškarac, vjerojatno netko od Jadijevih. Četrnaesti kolovoza je pak Đuro Grčić iz Ferdinandovca s rođakom Stjepanom Grčićem odvozio kupljeno Jadijevo žito. I na njih je ispaljen hitac s mađarske strane, ali je prisutni graničar Vuković odmah odgovorio pucnjevima. Na Husinji se istog dana zatekao i žandarmerijski narednik Savo Radmanović, te je kod napuštene kuće i gospodarskih zgrada braće Jadi napadnut hitcima iz puške. Vlasti su uvidjele da će tome teško stati na kraj, pa je nakon donošenja novog zakona pod nadzorom organa granične straže ipak izvršena zamjena žita između naših i mađarskih dvovlasnika. Nakon toga smirilo se stanje na granici.