Tarbuk rođen je 24. studenoga 1836. godine u Šemovcima. Gimnaziju završio je u Vinkovcima (1857.) a pravo u Beču (1862.). Sudački ispit položio je 1866., a iduće godine postao je sudskim pristavom. Od 1871. godine vijećnički je tajnik i zamjenik državnog odvjetništva kod kraljevskog sudbenog stola u Požegi. Iste je godine došao u Bjelovar, gdje je sudjelovao kod razvojačenja i ustroja nove bjelovarske županije kao prisjednik kod županijskog sudbenog stola, te mu je kao takvome povjerena uprava državnog odvjetništva. Početkom 1872. godine imenovan je sudbenim vijećnikom i državnim odvjetnikom kod istog suda. Jedan je od osnivača tamošnjeg vatrogasnog društva, te član i podupiratelj pjevačkoga društva „Dvojnice“. Umro je iznenada 20 lipnja 1888. godine, te pokopan na gradskom groblju.  

Sin je Rajmunda (Radoslav) Tarbuka, krajiškog potpukovnika, isprva zapovjednika đurđevačke satnije (1844. – 1847.), koji je 1814. godine kao kadet započeo službovati kod đurđevačke krajiške pukovnije. U činu kapetana borio se 30. siječnja 1849. godine za oslobođenje Osijeka od Mađara, za što je nagrađen viteškim redom velike krune trećeg stupnja. Organizacijski je sudjelovao kod gradnje Ferdinandovca i preseljenja Brođana u novo naselje 1844. godine. Umirovljen je 1851. godine. Svojevremeno je vjerojatno živio u Šemovcima ili Svetoj Ani, gdje je posjedovao vinograd. Nakon umirovljenja preselio se u Novigrad Podravski. Umro je u Bjelovaru 1886. godine.