Ako govorimo o Mičetinskome jarku, susrećemo se sa dvojakim značenjem. Prvenstveno se misli na potok koji iz zaleđa Mičetinca teče kroz selo i spušta se prema Đurđevcu. Danas ga zovu i Turnuški potok, o kojem smo već pisali. Još na vojnoj austrijskoj karti s kraja 18. stoljeća imenovana su tri jarka, odnosno potoka: Anski, Mičetinski i Čepelovec jarek. Nazivi kao takvi danas su posve iščezli. U novije se vrijeme pod Mičetinskim jarkom podrazumijeva samo predio oko gornjeg toka potoka, dakle do samoga sela. Udolinu s potokom okružuju brjegovi s šumom, a manjim dijelom i vinogradima. Tu možemo susresti raznoliku šumsku vegetaciju s izvorima i malim jezercem, a često i učenike koji ovdje dolaze na terensku nastavu, te izletnike i planinare. U Mičetinskom jarku se nalazi i istoimena lugarnica u vlasništvu Hrvatskih šuma. Udolinom prolazi put, kojim se nekad preko Bilogore moglo prečicom stići do Bjelovara. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata na tome prostoru često su boravili komunisti partizani, skrivajući se po šumama i obližnjim klijetima. Tako je 12. rujna 1943. godine u Mičetinskom jarku osnovan Okružni narodno-oslobodilački odred za područje Bjelovara. Na istome su se mjestu u bivšoj Jugoslaviji svake godine održavale središnje proslave Dana ustanka za područje kotara, odnosno općine Đurđevec. Jedna takva proslava održana je 27. srpnja 1962. godine u nazočnosti oko 2.500 ljudi. Tada je svečano puštena u promet asfaltirana cesta od Đurđevca do Mičetinskoga jarka duga 11 kilometara.