Jedan od osnovnih geografskih elemenata koji utječu na oblikovanje okoliša Podravine su naslage pijeska koje su danas najpoznatije po zaštićenom geografsko-botaničkom rezervatu Đurđevečki peski. Međutim, lokalno stanovništvo uz Đurđevečke razlikuje primjerice Kalnovečke, Molvarske i Sesvečke peske.

Iako područja s pješčanim površinama odgovaraju karakteristikama stepske klime, ovdje su naslage pijeska stoljećima bile u intenzivnom suživotu s močvarama (zaobalnim vodama rijeke Drave) rezultat čega je stvaranje humusnog tla na rubovima pješčanih površina i njihovo ukroćivanje. Zbog toga u različitim povijesnim razdobljima Peski nisu izgledali jednako. Smatra se da su oni u srednjem vijeku i u doba osmanskih provala u naše krajeve bili obrasli gustom vegetacijom pa čak i gospodarski iskorištavani (vinogradi) i naseljeni (selo Molve).

Značajne promjene u naseljenosti Podravine dogodile su nakon prestanka osmanske opasnosti u XVII. stoljeću. Tada se odvija proces repopulacije, odnosno ponovnog naseljavanja Podravine, tj. obnove starih i osnivanje novih naselja. Zbog poljoprivredne proizvodnje intenzivirala se potreba ostvarivanja komunikacije preko pješčanih površina (pogotovo prema rijeci Dravi zbog mlinova i prijelaza) ali i stvaranje poljoprivrednog zemljišta. Zbog toga govorimo o procesu otvaranja Đurđevečkih peski u ranome novom vijeku. Zbog intenzivne ispaše i prometovanja pijesak je postao pokretan i izložen djelovanju vjetra koji ga je mogao pokretati. Takvo stanje potrajalo je do kraja XIX. i u XX. stoljeću kada je započeo proces ukroćivanja pješčanih površina pošumljavanjem.

(Autor fotografija: Marijan Slunjski.)