Arhivsko gradivo nastalo katastarskim izmjerama koje su provedene u prošlosti sadrže vrijedne podatke za proučavanje gospodarske, demografske i kulturne povijesti nekog kraja. Katastarski planovi i zemljišne knjige jasno svjedoče o prostornoj razdiobi zemljišta i vlasničkim odnosnima u pojedinim katastarskim općinama. Za pojedine hrvatske krajeve katastri su izrađeni i prije sustavne katastarske izmjere Habsburške Monarhije koja je provedena u 18. i 19. stoljeću. Najprije izmjereno područje Istre i Dalmacije, a zatim Kraljevine Hrvatske i Slavonije pri čemu je postojala podjela na građanski (civilni) dio i vojni dio. U drugoj polovini 19. stoljeća za to je područje osnovan i Arhiv mapa.

Nakon prve sustavne topografske i ekonomske jozefinske izmjere iz doba Josipa II. u drugoj polovini 18. stoljeća, započela je 1806. godine druga sustavna topografska i katastarska izmjera Habsburške Monarhije koja je potrajala do 1869. godine i koja se po Franji I. kao vladaru u čije je doba započela naziva franciskanskom. Područje Vojne granice ili krajine izmjereno je pri kraju te izmjere, a katastarske općine u Đurđevečkoj krajiškoj pukovniji krajem 1860-ih godina. Tada su nastali materijali koje danas prepoznajemo kao originalne katastarske planove u obliku koloriranih zemljovida i njihove kopije, zatim zapisnike omeđivanja, poljske prednacrte, indikacijske skice, upisnike čestica (kućnih i zemljišnih), dokumentacije o reambulaciji i drugim dokumentima. Za razumijevanje katastarskih planova treba poznavati kartografski ključ, odnosno poznavati ucrtane znakove i poruke koje nose različite boje. Primjerice, za šume je korišteno čak devet različitih simbola. Uz same planove najvredniji su upisnici čestica s njihovim popisom prema pridruženim katastarskim brojevima (koji su upisani i na planovima), klasifikacijom i načinom korištenja (kulturom), opisom položaja (naziv rudine) i površinom te imenima vlasnika.

Katastarska izmjera i izrada pripadajućih gore opisanih materijala bila je dugotrajan posao za koji su bili zaduženi stručni ljudi, a sudjelovalo i lokalno stanovništvo, pogotovo predstavnici žitelja svakoga mjesta (glavari) koji su svojim potpisom verificirali izrađene planove i upisnike. U Đurđevcu su primjerice to bili glavari Kovačev i Škurdija te nadlugar Filipović. Katastarska općina Đurđevec (St. Georgen) kao i neke druge u tome dijelu Podravine izmjerena je 1868. godine.

Izvori i literatura:

Državna geodetska uprava 1847.-1963., inventar, uvodnu studiju i inventar izradila Mirela Slukan-Altić. Zagreb: Hrvatski državni arhiv, 2000.; Slukan Altić, Mirela. Povijesna kartografija: Kartografski izvori u povijesnim znanostima. Samobor: Meridijani, 2003.