Povodom Dana grada Đurđevca i proslave blagdana svetog mučenika Jurja u Đurđevcu je 22. i 23. travnja 2018. godine održana izložba pod nazivom „Otrgnuto zaboravu“. Izložba je posvećena naprednim stočarima s područja grada Đurđevca i cilj joj je podsjetiti na tradicionalni način uzgoja stoke kakav je u Đurđevcu prakticiran tijekom 20. stoljeća. Naslov je opravdan s obzirom da upravo takav način uzgoja stoke ubrzano nestaje i postaje prošlost, a većina naprednih stočara se više ne bavi tim poslom ili više nisu među nama. U tome smislu kao anegdota zvuči činjenica da je nekada za Đurđevo redovito bio sajam i izložba stoke, a danas možemo upriličiti samo izložbu fotografija stoke i predmeta vezanih za stočarstvo.
Autor izložbe je mladi kolekcionar Matija Vogrinčić koji je s još nekoliko entuzijasta i zaljubljenika u povijest Đurđevca (kako sami sebe nazivaju) prikupio i odabrao materijale i osmislio postav izložbe. Izložba je bila postavljena u prostorima Udruge vinogradara i voćara u središtu Đurđevca što se pokazalo vrlo prikladnim prostorom za postavljanje ovakve izložbe. Osim autora izložbe na otvaranju je govorio Ivan Hodalić, nekadašnji pomoćnik ministra i saborski zastupnik, a ujedno autor knjige „100 godina uzgoja simentalske pasmine goveda na području Đurđevca i okolice“ koja je objavljena 2010. godine. Stoga je Hodalić ukazao na neke podatke iz povijesti uzgoja stoke u našem kraju i doista se možemo složiti s njegovom tvrdnjom da o povijesti Đurđevca u 20. stoljeću ne možemo govoriti i pisati bez proučavanja stočarstva u tome razdoblju.
Okupljenima se u ime stočara čijem je radu i uspjesima posvećena ova izložba obratio jedan od najstarijih živućih naprednih đurđevečkih stočara Valent Jančijev (rođen 1932. godine). On je u svojem svjedočanstvu starije podsjetio, a mlađe poučio da je svaki uspjeh u stočarstvu kakvim u se bavili Đurđevčani u 20. stoljeću (štalski uzgoj stoke) bio posljedica napornog fizičkog rada. Bio je to u pravome smislu riječi obiteljski posao jer su u tome poslu jednaku važnost imali muškarci i žene, a mladi su bračni parovi (baš kao Valent i Ana Jančijev rođ. Matkov) nerijetko nastavili uzgajati stoku uz svoje roditelje koji su to pak bili baštinili od svojih roditelja. Tako bismo u Đurđevcu mogli govoriti i pisati o nekoliko istaknutih obitelji koje su se stočarstvom bavile (ili se još uvijek bave) u nekoliko generacija (Hodalić, Jančijev, Fucak, Šostarec). U njihovim je štalama othranjeno na stotine muznih krava, rasplodnih junica i bikova, bikovskih majki, teladi i drugog rogatog blaga.
Izložba je dokumentarističkog karaktera jer je autor uspio prikupiti različite materijale koji vjerno svjedoče o stočarskoj tradiciji u Đurđevcu i okolici. Prvenstveno su to pisani i fotografski materijali iz autorove kolekcije i iz privatnih zbirki samih stočara ili njihovih ostavština. To su fotografije stočara i njihove nagrađene stoke, mnogobrojne diplome i povelje s izložbi, zatim pehari i zvonci nagrađenih grla i slično. Među najstarije eksponate spadaju dokumenti s početka 20. stoljeća koji svjedoče o uzgoju rasplodne stoke u Đurđevcu. Još jednu skupinu eksponata predstavljaju uporabni predmeti i stručna literatura koju su koristili napredni stočari.
KOMENTARI