Pitate li koga za Zitu, svi će se rado prisjetiti Ivana Jendrašica, poznatog đurđevečkog brijača, osebujnog čovjeka i šaljivca. Ivan Jendrašic Zito rođen je 19. studenoga 1943. godine od oca Ivana (1913. – 1982.) i majke Marije rođene Seleš (1917. – 1970.). Osim što je šišao i brijao brojne Đurđevčane, bio je i aktivan šahist, član gradskoga šahovskog kluba. Tko god je nogom stupio u njegovu brijačnicu, uvijek je izašao nasmijan i bogatiji za pokoji vic. Šahisti su uvijek dobro prolazili jer su se kod njega mogli ošišati, doznati kakve mjesne dogodovštine i usput odigrati pokoju partiju „cugera“. Nerijetki su bili slučajevi da je Zito šišao mušteriju i istovremeno bacao poglede na postavljenu šahovsku ploču na stolu, smišljajući poteze u kakvoj dugotrajnoj partiji dopisnog šaha s nekim anonimnim Rusom. Za njega je bilo posve uobičajeno ošišati koga za bocu piva, ako ovaj u tom času kod sebe nije imao novca. I nakon umirovljenja bio je radno aktivan. Često ga se viđalo kako s kožnenom taškom pješke obilazi svoje stare mušterije, umirovljenike, bolesne i nepokretne jer, i oni su trebali njegove usluge. Umro je i pokopan na gradskom groblju 10. listopada 2003. godine.