Radoševići nisu izvorni Đurđevčani, već doseljenici. Kovač Đuro Radošević (1837. – 1910.) doselio se u Đurđevec vjerojatno u potrazi za poslom. Ne zna se odakle, a budući da mu je supruga Uršula rodom iz Liča u Primorju, možemo pretpostaviti da je i on odande. Supruga je umrla 1895. godine, pa je Đuro potom oženio Maru rođenu Plazek, domaću djevojku. Tomo Radošević (1858. – 8. XII. 1922.), sin iz prvog braka, živio je i držao gostionicu na mjestu današnje kuće na uglu Ulice Grgura  Karlovčana i Ulice Antuna Radića. Njegovu društvenu aktivnost obilježio je rad u vatrogasnome društvu, kojem je bio vojvoda od 1903. do 1909. godine. Iste godine zabilježeno je da je i glumio u jednoj kazališnoj predstavi koju je organiziralo društvo Hrvatskoga sokola. Sa suprugom Jelenom Majdan (1862. – 23. V. 1928.) imao osmoro djece: Dionizija (1881.), Josipu (1883. – 1944.), Mariju (1884.; umrla nakon dva mjeseca), Tereziju (1886. – 1960.), Ludovika (1888.), Ljubicu (1896. – 1898.), Matiju Branka (1891.) i Stjepana Božidara (1904.). Božo je preuzeo očevu gostionicu, te bio poznat kao nogometaš i član nogometnog kluba Graničar od 1922. godine. Klub nije imao svoje prostorije pa su se članovi kluba, kao i drugih klupskih sekcija, sastajali u njegovoj gostionici u kojoj su držali svoju čitaonicu te priređivao kulturne priredbe, koncerte i zabave s plesom.