Podravci su poznati po tome da su teško prihvaćali razne novotarije, točnije rečeno, uvijek su im prilazili s oprezom, ali taj slučaj nije bio s pojavom prvog televizora u Đurđevcu. Tada je to bilo svojevrsno „čudo“, vidjeti ono što su dosad slušali na radijskim prijamnicima, na primjer, vijesti, nogometnu utakmicu, i slično. Njime svi su bili oduševljeni, djeca, mladež i stariji. Nakon početka emitiranja Televizije Zagreb 1956., Prvi televizor stigao je u Đurđevec početkom 1959. godine, te je postavljen u sali Zadružnog doma. O njem je brigu vodilo Općinsko prosvjetno vijeće, a Poljoprivredna je zadruga dala prostor i plaćala struju. Prvo gledanje zapalo je same zadrugare koji su s velikim interesom pratili „Emisiju za selo“, pogotovo jer je u njoj prikazan izvještaj sa skupštine zadruge u Virju.

Posebno su bili oduševljeni Virovci čim su sebe vidjeli na ekranu. Televizor je bio smješten na povišenom mjestu a gledatelji su sjedili na stolicama. No tu su tek nastale muke. Puna dvorana ljudi, a mali ekran! Najbolje su vidjeli oni u prvim redovima, a ostali slabije zbog udaljenosti i mnoštva glava ispred sebe. Stoga je glavni zgoditak, ka o na lutriji, bio domoći se mjesta u prvim redovima, pa su pojedinci dolazili puno prije nego li je program uopće počeo. Ubrzo su televizori stigli i u okolna sela. Budrovčani su, primjerice, sami sakupili 250.000 dinara i kupili televizor, s kojim se služila i mjesna škola.