Svinje su među rijetkim životinjama koje ljudi uzgajaju isključivo zbog izvora mesa.

Zato se njima ne posvećuje neka posebna pažnja, ali su marljivi Podravci kao i kod uzgoja druge stoke bili sposobni uzgajivači. Kako se zagledamo dalje u prošlost, tako zaključujemo da je uzgoj svinja bio slobodniji. One su u prošlosti veći dio godine boravile u prirodi na paši ili u šumama gdje su se hranile žirom, bukvicom i drugim šumskim plodovima. Pritom su vladala stroga pravila – koja potječu od krajiških vlasti – da je zabranjeno žiriti svinje u šumama kada je tlo raskvašeno jer tada životinje čine veliku štetu šumama svojim rovanjem. Svinje su smjele biti u šumi samo kada je tlo bilo suho ili smrznuto inače je prijetilo oduzimanje životinja. Zbog istog je razloga svaka kuća, odnosna zadruga, mogla držati točno određen broj svinja. Među gospodarskim zgradama bili su „koci“ za svinje gdje su one boravile preko noći i za najhladnijih zimskih dana.

O jednostavnoj ishrani svinja svjedoče gornji redovi i podaci da se za njih kuhao krumpir i pripremale bundeve, a sve je to zapravo kasnije zamijenio kukuruz. Ostaci ljudske hrane – „ščava“, odnosno napoj – isključivo je hrana za svinje. Tako su gotovo sve obitelji uzgajale svinje barem za vlastite potrebe. Prodaja svinja mogla je biti unosan posao. Baguni, crlenaši, mangolice samo su neke od starih naziva za nekadašnje pasmine svinja dok su ih danas zamijenici duroki, jokširi, pijatreni i drugi. Uz konje i goveda, podravski su stočari odgajali rasne krmače i neraste koje su nerijetko izlagali na različitim stočarskim izložbama.