U današnje se vrijeme toliko namnožilo kuna (u ovom slučaju ne mislimo na novac nego na životinjsku vrstu) da su ljudima počele stvarati brojne probleme. U prijašnje vrijeme, stariji kune nisu viđali, ali su se oko gospodarskih zgrada i kokošinjaca često vrzmali tvorci (tvorovi). Istina je da su ovi grabežljivci lovili miševe i štakore, ali i tamanili kokoši i jaja. Kokoši bi odgrizli glavu i pojeli je, i nešto malo iznutrica, a ostatak su ostavili. Zato su ga se ljudi htjeli riješiti hvatanjem, ali to nije nimalo bio lagan zadatak jer su tvorci vrlo spretni, brzi i mudri. No, bilo je rješenja. Podravec je zmislil tvornico, odnosno drvenu stupicu za hvatanje. Stupica je u obliku četvrtaste drvene kutije do metar dugačke. Na jednoj strani nalazi se pokretni poklopac. To je ulaz u stupicu. Pri kraju unutrašnjosti postavljen je mamac pričvršćen na postolje u obliku lojtrice, koja je vrpcom kroz stražnju stranu povezana s poklopcem. Kad je tvor povukao mamac i nagazio lojtrico, vrpca se otpustila a poklopac pao i zatvorio ulaz. Ujedno se s gornje strane oslobodio svojevrsni zasun koji je tvoru onemogućavao podizanje poklopca. Nakon toga, običavali su tvorca istresti u vreću i zatući ga, a potom oderati kožu radi krzna. Međutim, rekli su starci, trebalo je dobro paziti jer se je vu tvornico štel i maček vloviti – i to upravo vaš.