Jedan od najranije naseljenih đurđevečkih konaka je konak Krajnica na području današnjeg Ferdinandovca. Specifičan položaj okružen šumama i uz glavni put koji vodi od Đurđevca prema Ferdinandovcu, odnosno prema Dravi svjedoči o davnom nastanku ovog konaka. Naziv Krajnica nije jednostavno objasniti jer podsjeća i na Vojnu krajinu, Krajnce (Kranjce), ali i na kraj područja dokle su se prostirali đurđevečki konaki.

Toponim Krajnica nalazimo na kartografskim prikazima od 18. stoljeća. Prema zemljovidima iz druge polovine 18. stoljeća možemo zaključiti da su na tome mjestu bili konaki koji su se zvali Lukini Konaki, Brezovo Pole i Krajnica. Možemo pretpostaviti da se njihovim spajanjem zadržao samo toponim Krajnica. Osnutkom Ferdinandovca sredinom 19. stoljeća konaki na Krajnici ušli su u sastav toga naselja i župe. Najviše konaka na Krajnici posjedovale su obitelji iz Đurđevca: Balatinec, Benko, Dečina, Fuček, Horvat, Jadan, Jalžabetić, Katulić, Kožar, Lacković, Matejak, Matkov, Mihaljev, Peršić, Petrović, Šostarec, Tomerlin i Zlatec, a najbrojniji su bili konaki obitelji Topolčić (Jančikini). Bilo je tu i konaka nekoliko obitelji iz Čepelovca: Koprec, Pleško, Stoprd, Tomašek i Trezić.

Krajnica je s jedne strane omeđena prostranom šumom Preložnički berek, a s druge šumom Krajnička šuma (ili  Pavlanečka greda) iza koje se ujedno prostiru virovski konaki Trepče i Pavlanci. Na Krajnicu se dolazi s puta uz jarak Tolnicu, a dalje prema Ferdinandovcu prostiru se konaki na Orlu i Lepoj gredi. Danas je na Krajnici nekoliko afaltiranih odvojaka od kojih jedan ide uz samu šumu i nastavak toga puta (nedavno ponovno asfaltiran) kroz šumu vodi na konak Trepče odakle se dalje može dospjeti na područje Novog Virja ili ponovno na đurđevečke konake. Pobožni su mještani postavili na ulazu s glavnog puta na Krajnicu raspelo s natpisom: PODIGNUTO U ČAST GOSPODINU BOGU 1964. G.