Za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije državni su službenici često mijenjali mjesta službovanja, pa tako i učitelji. Primjer učitelja Ljudevita Luketića pomalo odudara od takve prakse. Doduše, on je mijenjao mjesta ali je igrom slučaja dobar dio svoga staža proveo u Podravini. Luketić je rođen 21. kolovoza 1866. godine u Ivanić Gradu. Zna se da je službovao u Šemovcima (1886. – 1891.), nakratko u Sirovoj Kataleni (1893.), zatim u Jablancu / Senj (1893. – 1897.), Vrbovcu (1897. – 1898.) i Budrovcu (1902.). Početkom 1903. godine došao je na službu u Đurđevec te postao ravnateljem Niže pučke škole, umjesto pokojnog Josipa Maletića. Učiteljevanje nastavio je u Cesarici od 18. veljače 1910. godine. Godine 1887. oženio je Barbaru Majer kćer Stjepana Majera, đurđevečkog licitara, tad učiteljicu u Šemovcima. Rodilo im se troje djece: Milica (1888.), Ljudevit (1897.) i Marija Vera (1904.). Za vrijeme boravka u Đurđevcu bio je tajnik vatrogasnoga društva, o čijem je radu, odnosno požarima, u nekoliko navrata izvješćivao u Vatrogasnom viesniku (1906.). Posebno je zaslužan za pisanje spomenice škole u Šemovcima. Njegovom se zaslugom mnogo toga zna o šemovečkoj školi koja djeluje od 1824. godine, jer je prikupio i upisao podatke od njezina samog osnivanja. Pored toga, pisao je i o problemima učiteljskog staleža, a vrlo su vrijedni i zapisi u kojima opisuje selo i okolicu, njezine žitelje, poslove kojima se bave, narodne običaje, nošnju…