Svećenik koji je čitavo vrijeme svojeg službovanja bio vezan za župe u Podravini je Ignac (Vatroslav) Klemenčić. Rođen je u Varaždinu 22. srpnja 1813. godine u obitelji Leopolda i Marije Klemenčić rođ. Huberin. Na početku svećeničke službe bio je kapelan u Đurđevcu od 1839. do 1854. godine kada je ondje bio župnik znameniti Franjo Milinković. Tada je prijateljevao sa znamenitim ilircem Ferdom Rusanom koji je živio u Šemovcima i Virju te su zajedno vrijedno radili na širenju ideja hrvatskog narodnog preporoda. Klemenčić je u tome bio uspješan jer je kao i Rusan bio vrlo vješt organizator kulturnih događanja i izvanredan pjevač. S druge strane, Rusan je u čast Klemenčiću spjevao nekoliko pjesama.

Ignac Klemenčić bio je župnik u Kozarevcu od 1855. do 1869. godine. Nakon toga je postao župnikom u Novigradu Podravskom te je prvoga dana 1870. godine uveden u službu. Ondje je slovio za vrlo učenog i ljubaznog čovjeka, izvanrednih intelektualnih sposobnosti i u svakome smislu uzoran. Zabilježeno je da je misu znao slaviti napamet bez misala pri ruci. Vršio je dužnost podarhiđakona đurđevečkog kotara, a imenovan je i začasnim kanonikom Čazmanskog kaptola. Umro je od udara kapi u Novigradu Podravskom 16. lipnja 1881. godine. Pokopan je uz kapelu svete Klara na novigradskom groblju uz prisustvo petnaestorice svećenika iz Podravine.