Rođen je u Đurđevcu 18. studenoga 1791. godine od roditelja Ivana i Magdalene Belobrk rođ. Majstor koji su vjenčani 22. siječnja 1775. godine u Pitomači gdje je Magdalena i rođena. Školovao se u Zagrebu gdje je primio tonzuru i četiri niža svećenička reda 1810. godine. Za svećenika je zaređen 22. studenoga 1814. godine.

Kao kapelan je službovao u župi svetog Marka u Zagrebu do 1818. godine kada je postao župnikom u župi Dubranec (kod Zagreba). Godine 1820. postao je župnikom u Bistri i ondje je službovao do 1840. godine. Naime, te je godine imenovan zagrebačkim kanonikom. U zagrebačkom je Kaptolu bio katedralni župnik, proarhiđakon i protokolist, a od 1851. godine vaškanski arhiđakon. Bio je i nadzornik hrvatskih i banatskih dobara 1850. i 1851. godine kada je zahvalio na toj službi, no Kaptol ga je molio da ju nastavi obavljati. Osim toga, bio je prisjednik zagrebačkog, varaždinskog i torontalskog županijskog suda i plemenite općine Turopolje.

Doživio je duboku starost, a u posljednjim godina života bio je slijep. Živio je u kanoničkoj kuriji broj 1 gdje je i umro 21. siječnja 1877. godine. Pokopan je na Mirogoju i to kao prvi zagrebački kanonik na tome groblju. Ostavio je bogate zaklade za školovanje gimnazijalaca i djevojaka, kao i misne zaklade u zagrebačkom Kaptolu i u rodnoj župi u Đurđevcu.