Četrnaestoga u prosincu 1959. godine novine su zabilježile neobičan događaj u Đurđevcu. Novinar, u ovom slučaju đurđevečki učitelj Andrija Turković, zgodu je popratio sljedećim riječima: Iz livada dojurio je veliki jelenu u dvorište Jakova Živka, preskočivši ogradu. Iznenađen neobičnom okolinom, jelen se počeo muvati po Živkovom dvorištu, a zatim, da bi izbjegao iznenadni „zatvor“, hitro je skočio na krov šupe, koji je visok 6 metara, te iz njega natrag u livade. Neobičnog gosta prve su opazile djevojčice u susjedstvu i preplašene počele vikati: „Juuu, gle konja na krovuuu“! Ipak, najbolje će se sjećati tog iznenadnog gosta vlasnik šupe majstor Živko, kada će kupovati 40 komada novih crjepova, koje mora staviti na šupu mjesto onih polupanih. Nitko ne zna, da li je jelen htio „opomenuti lovce“ ili „skrenuti pažnju“ postolaru Jakovu Živku, „da još nije član lovačkog društva“!?

Takvih gostiju bilo je i u novije vrijeme. Ne sjećam se koje se godine to zbilo, jedan je jelen protutnjao kroz Kalinovec. Kako je to završilo, znaju mještani. Drugom je pak prilikom, taj isti ili njegov rođak, poplašio nekog Kalinovčana u krugu poduzeća. Ovaj se preplašio i toliko dao petama vjetra da je u trku izgubio čizmu. Pitanje je samo tko se više preplašio, čovjek ili jelen? Tko bi ga znao, vjerojatno je bilo još takvih zgoda, a možda i u stilu lovačkih priča. A o srnama i srndaćima da ne govorimo. Prije koji mjesec dana jedan je dospio u moj vrt. U mah je preskočio tri plota i nestao u drugoj ulici. Što li samo natjera životinju da iz svoga prirodnog prostranstva zaluta u ljudskom labirintu?

Fotografija: https://hr.wikipedia.org/wiki/Jeleni#/media/Datoteka:Silz_cerf20.jpg