Svi su se sposobni mladići u prijašnjim državama morali odazivati na pozive u vojsku i rat. Uglavnom su svi bespogovorno odlazili, premda je uvijek bilo pojedinaca koji su to izbjegavali na sve moguće načine. Bilo je skrivanja nakon primanja poziva, ali i bježanja iz vojnih postrojba na ratištima pa do bježanja iz mjesta mirnodobskog služenja vojnog roka. Pojedinci su čak imali hrabrosti ispaliti si hitac u udove ne bi li izbjegli smrtnu opasnost u ratnim rovovima. Još 1888. godine Ivan Kovač iz Pitomače pobjegao je svojoj kući iz 16. pješačke pukovnije u Bjelovaru. Oružnici su ga uhitili nakon dva dan i sproveli u zatvor u Đurđevec, ali je uspio razvaliti bravu na vratima i pobjeći. Šteta što ne znamo zašto je to učinio i kakve je posljedice snosio. Za ovu priliku predočit ćemo vam bijeg jednog vojnika Podravca rodom iz Podravskih Sesveta koji je služio vojni rok 1921. godine. Ovaj podatak objavljen je kao oglas u beogradskom Službenom vojnom listu, organu i izdanju ministarstva vojnoga i mornarice: „Redov 3. čete 3. bataljona 14. pešadiskog puka Tomo Šerbeđija iz sela Sesvete, srez Đurđevac, okrug Bjelovar, star 22 godine pobegao je iz komande 17. juna 1921. godine, pa se ni do danas nije u komandu vratio. Lični opis: kose smeđe, očiju zelenih, lica okruglog, nosa i usta pravilnih, brkova smeđih, brade nema, stasa srednjeg. Od državnih stvari odneo je: 1 šinjel, 1 bluzu, 1 čakšire, 1 šajkaču, 1 par cokula, 1 par čarapa, 2 para preobuke, 1 čuturicu, 1 torbicu, 1 šator, 1 ćebe, 2 kaiščića, 1 porciju, 1 kašiku i 1 viljušku. Br. 2446. Iz kancelarije štaba 14. pešadiskog puka, 16. februara 1922. godine u Knjaževcu“. Dakle, Šerbedžija je pobjegao s cjelovitom vojnom opremom, osim oružja, početkom listopada 1921. godine, a revna ga kraljevska vojska nije pronašla u sljedeća četiri mjeseca, odnosno do dana objave oglasa. Daljnja Šerbedžijina sudbina nije nam poznata, kao ni način i razlog bijega.