Ujutro 9. studenoga 1880. godine Hrvatsku je pogodio snažan potres koji je za sobom ostavio veliku materijalnu štetu. Najpoznatije su posljedice potresa u gradu Zagrebu i okolici jer je epicentar potresa bio u gori Medvednici. Tada su stradale mnoge građevine, a svima je poznato da se zbog posljedica potresa pristupilo rekonstrukciji zagrebačke katedrale kada je ona dobila današnji izgled. Potres i njegove posljedice zabilježene su i u mnogim drugim krajevima, pa tako i u podravskom mjestu Virju.

Potres se osjetio i u Podravini, a župnik iz Virja Josip Karlo Hiter ostavio je pisano svjedočanstvo o potresu. Osvrnuo se, dakako, na štete koje su se dogodile na župnim objektima. Južni zid župne crkve na koji je s unutarnje strane bio prislonjen oltar svetog Sebastijana potpuno je raspucan, no svod se nad tim dijelom crkve nije urušio jer nije počivao na zidu već na potpornim stupovima. Zbog toga je izbjegnuta mnogo veća šteta u župnoj crkvi svetog Martina. U trenutku potresa na suprotnom kraju crkve, pred oltarom Spasitelja slavio je svetu misu župnik Martin Šantuš koji se našao u životnoj pogibelji jer je postojala opasnost da se oltar s teškim skulpturama i oltarnom slikom sruši na njega. Crkvena zvona na tornju zanjihala su se i počela sama zvoniti, a ljudi koji su u tim trenucima promatrali zvonik na svoje su zaprepaštenje mogli vidjeti kako se on njiše i prijeti da će se oboriti. Ure na tornju, kao i drugdje, su stale. Na gornjem dijelu župnog dvora popucali su zidovi, a 13 dimnjaka na kućama u Virju se urušilo. Nasreću, nigdje nije planuo požar i nije bilo ljudskih žrtava. Veće štete na stambenim i gospodarskim objektima nisu zabilježene vjerojatno zato jer je u Virju tada još uvijek prevladavala drvena arhitektura koja mnogo lakše odolijeva potresu za razliku od zidanih zgrada.