Dipl. inž. brodogradnje Marijan Zubanović, termodinamičar i izumitelj, rođen je 27. rujna 1931. godine u Virju od oca Josipa Zubanovića i majke Terezije Zubanović rođene Juranić. Osnovnu i građansku školu završio je u Virju a gimnaziju u Koprivnici (1949.). Diplomirao je na brodostrojarskom odsjeku Brodarskog fakulteta u Zagrebu 1957. godine kao prvi Podravec ove struke. Nakon povratka iz vojske zaposlio se u Institutu za naftu u Zagrebu (današnja INA). Prisilno i pod prijetnjom zatvora poslan je na rad u vojnu tvornicu u Ličkom Osiku, zbog čega je 1959. godine prebjegao u inozemstvo. Preko Austrije i Njemačke stigao je do sjevera Francuske u nadi da čim prije otputuje u SAD. Kao crtač zaposlio se u poduzeću za proizvodnju uređaja za naftnu industriju, a ubrzo je postao voditeljem projektnog ureda. Nakon toga (1963.) preselio se u Toulon i zaposlio se u poduzeću Snoh. Vlasnici su u njemu prepoznali vrsnog stručnjaka, pa su na njegov prijedlog otvorili tvornicu za termodinamičke aparate, koju je sam vodio. Ubrzo se povezao s tvrtkama Smit i Sorom i s njima osnovao zajedničku tvrtku Societe Thermodynamique Servis (STS) 1965. godine. Njegovom zaslugom i patentima STS je izradio pročistače zraka za francuske nuklearne podmornice te rashladne uređaje za nosače aviona, dvije nuklearne centrale i za nuklearni istraživački centar Cea Saclay. Za potonji uređaj Zubanovićevo je originalno rješenje po prvi put upotrijebljeno u francuskim atomskim centrima, a potom i centralama. Već 1970. godine postao je većinskim vlasnikom tvrtke. Slijedila je nesretna suradnja s tvrtkom Climespace koja mu je raznim nečasnim radnjama i sudskim potezima prisvojila patente, a STS natjerala u stečaj 2003. godine. Nakon toga Zubanović je doživio težak moždani udar u 69. godini, tvrtka je pokradena a on je dospio pod tutorstvo države koja je nemilice trošila njegov novac. Unatoč tome uspio se oporaviti. Zubanović se okušao u pisanju pripovijedaka i priča iz svoga djetinjstva i prošlosti Virja, još prije bolesti, ali i nakon oporavka. Napisao je: Dvije priče (1998.), Neotesano pismo mom prijatelju I., II. i III. (1998., 1999., 2006.), Virovske priče. Priče iz Podravine (2000.) i Zatočenik daljina. U vlastitoj nakladi izdao je Tamo gdje misli plove (Toulon, 2004.), Post mortem! (2010.) i Annexe a post mortem! (2011.). U posljednje dvije knjige na skoro 400 stranica objelodanio je svoj životni i poslovni put te doživljenu sudbinu za vrijeme boravka u Francuskoj. Sa prvom suprugom Paule Flouret (1933. – 2004.) imao je dva sina i dvije kćer, a drugi put oženio je svoju dugogodišnju tajnicu Angele Risterucci 2010. godine. Umro je u Francuskoj 3. svibnja 2016. godine.

Izvori: http://www.croatia.org/crown/articles/11048/1/Marijan-Zubanovic-1931-2016-Croatian-technical-thermodynamics-expert-in-France.html; FRKA PETEŠIĆ, Mauricij. „Posljednja bitka francuskog Podravca, Marijana Zubanovića“,  Virje na razmeđu stoljeća, zbornik 8, Virje, 2018., 171-174