Na samome kraju Prvoga svjetskog rata i opstojnosti Austro-Ugarske Monarhije ujesen 1918. godine vladalo je rasulo širom hrvatskih krajeva. Tada je došlo do određenog vida anarhičnog stanja kada su na određenim područjima „vladale“ grupice odbjeglih vojnika, povratnika  s istočnog ratišta nezadovoljnih ratom, trenutnim stanjem u Hrvatskoj, ali i osobnim položajem. S povratnicima iz Rusije stigle su i komunističke ideje Oktobarske revolucije. Takve grupice, zvane zeleni kadar, nastojale su bijegom od ratnih strahota srušiti postojeću vlast i provoditi socijalne i agrarne reforme, a dio njih pribjegavao je teroru, pljački, paležu i ubijanju. Kaderašima su se u pojedinim mjestima pridružile i grupice kriminalaca i seljaka osiromašenih rekvizicijama i drugim ratnim nametima. Na našem području nemira je bilo u Kloštru Podravskome, Đurđevcu, Virju i Ferdinandovcu. Najgore bilo je u Kloštru, gdje je poginulo petero ljudi. Prve vijesti o nemirima na području kotara Đurđevec pristigle su 8. lipnja. Stjepan Stilinović, kotarski predstojnik, javio je Velikom županu Vladimiru pl. Labašu Blaškovečkom da se sprema oružana pobuna u Virju ponukana rekvizicijom stoke. Nadalje donosi izjavu nekog vojnog bjegunca iz Đurđevca koji se hvalio seljacima u vinogradu da ih ima oko pet stotina u bilogorskim šumama. Do nemira došlo je krajem listopada, o čemu je 28. listopada đurđevečki odvjetnik Iso Lichtenberg napisao izjavu u kancelariji Narodnog vijeća u Zagrebu: „U kotaru gjurgjevačkom zavladala je nesigurnost. Dva puta orobiše Mirka Barca u Kloštru Podravskom, orobiše trgovca Leopolda Pollaka u Virju te mu upališe kuću, koja je do temelja izgorila. Trgovac Albert Weiss i sin u Virju morali su platiti K. 20.000 – otkupnine. Mnogi uglednji žitelji u kotaru dobili su prijeteća pisma, a sve se to čini pod firmom zelenoga kadera, najviše idu proti Židovima ali i proti drugim bolje stojećim žiteljima, a čini se da kod toga sudjeljuju i domaći seljaci osobito iz Virja.

Prekjučer došla je štafeta na kotar, da će nahrupiti u Gjurgjevac, pa je oružničtvo ponešto pojačano, ali to sve ne koristi, jer je orobljen i trgovac Martin Hirschler u Molvama. Razbojstva ova preotela su takav mah, da nije siguran ničiji imetak a ni život. Potrebna je brza pomoć, pa molim, da se izašalje izaslanik N. V., te sam uvjeren će mu uspjeti napraviti red i narod umiriti.“ Lichtenbergove zle slutnje ostvarile su se već sutradan kad su u 9 sati zelenokadaraši zajedno s ruljom na očigled oružništva, koje je mirno stajalo, opljačkali trgovinu mješovite robe Židova Geze Singera u Đurđevcu. Nakon toga uputili su se prema Lichtenbergovoj kući. Uto se pojavio jedan poručnik i prepriječio im nasilni ulazak u kuću, upozorivši kolovođu da se maknu. Budući da ovaj nije htio odstupiti ubio ga je pištoljem, a ostali su se odmah razbježali. Uslijedili su nemiri i bune u Ferdinandovcu i Virju, gdje su zapalili konjsku bolnicu. Zbog toga je na području županije proglašen prijeki sud, koji je Đuru Čižmešiju odmah osudio na smrt zbog razbojstva, ali je Narodno vijeće u Zagrebu smanjilo kaznu na 20 godina teške robije.

Izvori: KARAULA, Željko. „30 dana što su potresli Bjelovar“ – Odbor Narodnog vijeća Bjelovara tokom studenog 1918. godine, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin, br. 19, Varaždin, 2008.; KOLAR DIMITRIJEVIĆ, Mira. „Virje za vrijeme Prvog svjetskog rata“, Virje na razmeđu stoljeća, zbornik IV, Virje, 1991.