Gostionice  su u Đurđevcu, kao i trgovine, bile prisutne još za vremena Vojne krajine. Tada su svakako bile pod nadzorom vojne vlasti i vjerojatno ih je bilo dvije-tri najviše. Tek nakon razvojačenja krajiškog područja i priključenja Civilnoj Hrvatskoj njihov se broj povećao. K njima svakako treba pribrojiti i određene trgovce s dozvolom za točenje vina i rakije u svojim dućanima, što je tada bilo uobičajeno. Prema dosadašnjim istraživanjima, prva se gostionica (K ugarskom kralju), zajedno sa svratištem, spominje 1848. godine u vlasništvu trgovca Vatroslava Čikvara, a sljedeće godine i gostionica Petra Petrinića. Nakon razvojačenja gostionice su držali Franjo Grdan (1873.), Juraj Mihinić (1878.), Josip Đumbir (1879.), Ivan Janković (od 1891.), Mijo Maitz (1895.), Ludwig (Lajoš) Krausz (1896.), Lujo Kreszinger (1906.), Tomo Radošević početkom 1900-ih, te brojni trgovci s pravom točenja. Dobar dio gostioničara bili su trgovci i obrtnici koji su stečeni novac uložili u gostionice.

Pojedine gostionice djelovale su poduže vrijeme, ali su se mijenjali vlasnici. Takav je slučaj bio s gostionicom i svratištem obitelji Nöthig, koju je preuzeo Mijo Maitz, a najposlije i Dragutin Fišer, poznatiju kao Svratište Preradović. U sklopu Nöthigove gostionice nalazila se velika dvorana u kojoj su održavane zabave, koncerti, kazališne predstave i godišnje skupštine mjesnih društava. Nöthig je zbog toga zapošljavao iskusne kuharice, mesare, pivare i ostalo osoblje. Manje dvorane posjedovale su i Jankovićeva i Krauszova gostionica. Janković je pak držao poveći vrt u kojem je priređivao popularne „vrtne zabave“. Osim njih, križevački je trgovac Alex Breyer otvorio skladište i prodaju vina i rakije 1895. godine. Posao vodio je Lazar Hahn u kući Franje Grdana, bivšoj gostionici blizu zgrade kotarske oblasti.

Ugledu đurđevečkih ugostitelja pridonesli su Miroslav Vojnić i Josip Kreszinger, prvi predsjednik, odnosno blagajnik Zadruge svratištara i gostioničara đurđevačkog kotara osnovane 1909. godine. Od djelujućih prije Drugoga svjetskog rata prednjačila je gostionica s restoranom obitelji Fantoni na glavnome trgu u središtu mjesta. Zgrada i danas postoji. U sali su se održavale razne priredbe i zabave, pa i plesne škole. Zanimljivo je da 1932. godine u Fantonijevoj sali održan prvi izbor za najljepšu djevojku. Nakon rata poznatija je pod nazivom Pri Imbre, jer ju je vodio Imbra Nađ, a poslije znana kao krčma Park, među mladima zvana Tor.

Slikovni materijal ustupili Martin Mahović i Matija Vogrinčić