Očvirki su tradicionalna poslastica na stolu ljudi nastanjenih širom kontinentalne Hrvatske. Riječ je o čvarcima koji se dobivaju topljenjem svinjske masti. Za razliku od danas, čvarci su se jeli samo za vrijeme kolinja, ujesen, obično u studenom. Prilikom kolinja uzela se svinjska slanina, odvojila od kože i narezala na jednake kocke (oko 3 cm). Poželjno je da je prošarana mesom jer takva daje bolju aromu čvaraka. Naravno da će se tu naći i manjih komada koji će na kraju biti hrskaviji od ostalih. Narezana slanina topi se u velikoj posudi (kotel, rajnica) koja se stavila na umjerenu vatru. Prije toga u posudi se otopilo malo masti da se u početku očvirki ne prikuzmajo. Isprva se mora neprestano miješati i kuhačom strugati po dnu posude. Tako se mast pomalo topi a čvarci počinju dobivati smeđu boju. Otprilike prije dobivanja boje u čvarke se ulije manja količina mlijeka kako bi očvirki dobili crvenkastosmeđu boju. Radi arome neki znaju staviti i glavicu luka. Očvirki su gotovi kad isplivaju na površinu, dobiju željenu boju, a mast postane bistra. Zatim se posuda skine s vatre, očvirki se uzimaju iz masti rupičastom šeflom, ocijede i stavljaju na tiskanje. Nekad se tiskalo malom drvenom prešom sličnom onoj za grožđe, a u novije vrijeme različitim metalnim prešama. Svatko je prešao prema vlastitom ukusu, a poznato je da Podravci očvirke čvrsto prešaju u listiće da budu hrskavi, za razliku od Slavonaca čiji sadrže određenu količinu neistiskane masti. Kad se pokupe svi čvarci iz posude, mast se procijedi f čebrico. Preostali sitni dijelovi s malo masti stave se u posebnu posudu, a mogu se upotrijebiti za žgance, ribice (pogačice), dinstani grah i slično. Čvarci se jedu sami a mogu se i samljeti na flajšmašino, i kao takvi jesti kao namaz na kruhu.
Osim slanine, topi se i salo koje se reže na veće komade. Postupak je isti samo što se salo brže topi, čvarci nisu toliko ukusni kao od slanine, a mast daje drugačiji miris i okus. Salo se topi odvojeno.