Dr. Petar Bazijanec (1898. – 1981.), ugledni liječnik rodom iz Kalinovca, svoja radni vijek proveo je u Đurđevcu na dobrobit svojih brojnih pacijenata. Kao seljačko dijete znao je pristupiti svakom pacijentu bez obzira bio to seljak ili kakav gospodin. Imao je istančan smisao za humor i šalu pa su i oni ozbiljno bolesni otišli iz ordinacije raspoloženi i dobre volje. Izdvojili smo neke od njih:

Neka žena pitala je Bazijanca nakon pregleda: Ondar doktor, kuliko bom još živela? Na to će on: Ja ti garanteram da buš živela dogoder ti srce bude delalo!

Jedan je pak Đurđevčan došao doktoru s uganutom nogom. Ovaj ga pregleda i preporuči mu mirovanje. No znao je da se čovjek koji ima na pretek posla u štali i polju teško bude toga pridržavao. Zato mu je ozbiljno priprijetio: Ivina, ako ja  pojem mimo iže, i ako te vidim da se motaš po dvoru, mam ti nogo v gips denem!

Umro čovjek jer ga je uništio alkohol. Bazijanec je to komentirao: Neje on vmrl zato kaj je puno pil, nego zato kaj je preveč v grabi ležal!, ili: Ne škodi tuliko piti kuliko škodi po grabama ležati!

Jednom je u ordinaciju navratio mjesni trgovac, te se pojadao Bazijancu kako je smršavio, sumnjajući na neku bolest. Nakon pregleda doktor mu je napisao recept i uputio ga u ljekarnu. Začuđujuće, ljekarnik mu reče da toga lijeka ne drži, i vratio mu recept da ga sam pročita. Kad je pogledao papir, pisalo je: Jedan par hozentregera.

Starijem seljačkom čovjeku neupućenome u ljekarije i medicinske postulate tumačio je kako mora piti lijek: Zaran dok se stanete otijite pod rušku i popišajte se, najte stekelce f špajzi nadigati niti šunku na tavanu zarezavati, nego na tešče poječte bombone koje vam budu v japateki dali. Ti vam bomboni zgledaju kak zajčevi bomboni, razmete! To je „Radix valerianae“. A kaj vam ja to opče pripovedam kad je to isto kak i dok velečasni f cirkvi vele „Dominus vobiscum“. Naj se to zove kak se oče, vi to samo zaran natešče poječte. Najte se polakometi na zajčeve bombone, jenoga, ne dva!