Oskar Piškorić bio je svestrana osoba; završio je studij šumarstva, bio je profesor, povjesničar, kroničar, enciklopedist, te istaknuti katolički laik. Rodio se u Đurđevcu 29. studenog 1909. godine od oca Stjepana i Marije Piškorić rođene Moslavec. Otac je bio vinogradar u vinogradu Đurđevačke imovne općine na Peskima. Pučku školu polazio je u Đurđevcu (1916. – 1920.) a gimnaziju u Vukovaru, Novom Sadu, Novoj Gradiški, Sisku i Koprivnici, gdje je i maturirao (1928.). Šumarstvo je diplomirao 1932. godine u Zagrebu. Nakon diplomiranja radio je kao korektor u dnevniku Hrvatska straža (ožujak – lipanj 1933.), a potom kao pisar nadničar na Sudu za ograničavanje državnih šuma u Prizrenu / Kosovo. Od studenoga preuzeo je mjesto šumarskog vježbenika u Kotarskom načelstvu u Zagrebu, a od rujnu 1934. u Vrbovskom. Nakon položenog državnog ispita imenovan je (1936.) v.d. šefom Šumske uprave u Višegradu / BiH. Osnivanjem Banovine Hrvatske (1939.) preuzeo je službu kotarskog referenta u Vrbovskom, a 1941. godine zaposlio se u Banskoj upravi u Zagrebu. Iste godine postao je tajnikom Hrvatskoga šumarsko društva. Uspostavom NDH počeo je službovati u Ministarstvu šumarstva, gdje je ostao do lipnja 1945. godine.

Tada je upućen na rad u Pazin, zatim Labin a potom u Split. Od 1950. profesor je na Šumarskoj školi u Splitu, a od 1963. u Karlovcu, gdje je  radio do 1968. godine. Tada je prešao u Republički zavod za zaštitu prirode u Zagrebu. Bio je veoma aktivan izvan struke, još od gimnazijskih i studentskih dana. U Sisku je osnovao „Društvo protiv psovke”, a bio je aktivan i u literarnom društvu. U Hrvatskome akademskom društvu Domagoj u Zagrebu obnašao je dužnosti predsjednika i dopredsjednika. Nadalje, bio je tehnički urednik Šumarskog lista (1942. – 1944.; 1976. – 1986.), te urednik za šumarstvo u tjednicima Hrvatska straža i Hrvatsko gospodarstvo (1942.). Od 1980. uređivao je životopise šumara pri Hrvatskome leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu. Uvelike se bavio i spisateljskim radom, te je pola stoljeća bio kroničar hrvatskoga šumarstva. Objavio je desetak šumarskih skripta, a radove je objavljivao u čak 64 publikacije (novine, časopisi, kalendari, zbornici…). Napisao je ukupno više od tisuću stručnih radova, ne samo o šumarstvu, nego i o stočarstvu, meteorologiji, voćarstvu, botanici i drugim temama. Samo u Šumarskom listu objavio je oko 700 naslova (od 1932. – 1989.). Umro je u Zagrebu 19. travnja 1998. godine.