Narodnu nošnju koju danas baštine ne samo Virovci, nego i Đurđevčani i žitelji nekih drugih okolnih mjesta, ne možemo u potpunosti zvati narodnom jer je prije riječ o modi prve polovice 20. stoljeća. Kada se govori o izvornoj narodnoj nošnji, onda se podrazumijevaju odjevni predmeti izrađeni od tkanina i sukna dobivenih od prirodnih materijala domaće izrade, za razliku od danas nam poznate narodne nošnje krojene od kupovnih materijala i gotovih odjevnih predmeta. Izgledu virovske izvorne narodne nošnje iz sredine 19. stoljeća možemo zahvaliti Nikoli Arsenoviću (Osijek, 1823. – Beograd, 1885.). Arsenović bio je krojač u Vukovaru, gdje je držao veliku krojačku radionicu. Veliko zanimanje pridavao je narodnoj nošnji, a budući da je bio nadaren u crtanju, počeo je crtati pojedine narodne nošnje. Zbog toga je ostavio posao i obitelj te proputovao širom hrvatske, srpske i crnogorske zemlje crtajući usput narodne nošnje. Kući se vratio nakon dvadeset godina siromašan, ali s puno vrijednih crteža (300 kom.). Nakon niza ponuda za njihov otkup u Beču, Pešti i Zagrebu, otkupio ih je Narodni muzej u Beogradu 1879. godine. Među njima našli su se i crteži muške i ženske narodne nošnje Virja. Crteži se danas nalaze u Etnografskom muzeju u Beogradu. Na njima je više nego vidljivo da se ta stara nošnja u potpunosti razlikuje od danas nam znane pomodarske iz 20. stoljeća. Tako vidimo da mušku nošnju obilježava bijela čuva od sukna ukrašena vezenom ornamentikom i ušivenim vrpcama (gajtanima), a žensku modra čuva te crleni lajbec i fortun. Na glavi ne nosi rubac nego peču. Jedino treba uzeti u obzir činjenicu da je Arsenović na dobrom dijelu crteža šablonski crtao čizme i šešire, a u ovom slučaju peču kojoj se nije detaljno posvetio. Autentičnost izvorne narodne nošnje potvrđuje nam i slika Virovski svati, Franje Viktora Šignjara.