Poslijeratni učenici, misli se na Drugi svjetski rat, dobro se sjećaju školske pločice koja je dostojno zamjenjivala bilježnice, kojih tada u školama nije bilo zbog nedostatka papira. Pločica se nalazila u drvenom okviru. jedna strana bila je s crtovljem za pisanje slova i teksta a druga s kvadratićima za brojke i računanje. Svaki učenik morao je za okvir imati zavezanu spužvicu i krpicu za mokro i suho brisanje pločice. Na pločici se pisalo u školi, kao i zadaće kod kuće. Pisalo se posebnom pisalicom zvanom štajn. Za razliku od zadaća napisanih u bilježnici, ove zadaće nisu bile trajne pa su se doslovce trebale očuvati do dolaska u školu jer su se vrlo lako mogle izbrisati, ali su imale tu prednost što su se uvijek dale ispraviti.