Rože i rožice – kinč negdar i denes

Ružice izrađene od krep papira nekad su krasile mladenkine bukete i oglavlja, stavljale su se kao kitice u kosu, mužikašima na šešire, često su bile na reverima u svečanim prilikama. Zimi, kad nije bilo rezanoga cvijeća jednostavno su se stavile u vazu. Upravo su ružice izrađene od krep papira pratile čovjekov život od rođenja do smrti, čulo se u Muzeju „Staro selo“ u Kumrovcu na priredbi Međunarodnoga dana muzeja. S papirnatim cvjetovima se veselilo i tugovalo, bile su popularne u Hrvatskom zagorju, Međimurju, Podravini. Upravo te papirnate rože i rožice svih boja upletene u vijence, preživjele su do danas i njima se kiti, kinči kućno raspelo ili križevi krajputaši diljem Hrvatskoga zagorja.

Na izložbi „Rože i rožice – kinč negdar i denes“ u Kumrovcu, među najljepšim buketima ovih su dana i ružice koje je izradila Đurđevčanka Katarina Jendrić (82). Njezine su ružice zanimljivije utoliko što ih je radila napamet, jer je prije nekoliko godina oslijepila i radi po sjećanju, prema opipu, „cakla“ rubove, „frče“ papiriće u cvjetove, omata žicu. Oko Božića izradila je desetak božićnih kitica, a ružice radi i dalje. Sve radi onako kako je naučila od svoje majke kad je imala 13 godina. Tatjana Brlek, ravnateljica Muzeja „Staro selo“ najavljuje nastavak istraživanja te tradicionalne vještine. Izložba pokazuje da su ružice od krep papira još uvijek naša živa nematerijalna baština.

(Autorica teksta i fotografija: Dorotea Jendrić)