Vezovaki su opanci koje su nosili stari Podravci a razlikovali su se od drugih opanaka po vrsti materijala od kojeg su izrađeni. Pleteni su od kore i lika veza, odnosno vezike, jedne vrste brijesta, po kojoj su dobili ime. No, mogla je poslužiti i kora vrbe (bot. košaračka vrba, bekva Salix viminalis L.) i lipe. Od iste kore izrađivalo se i mlatečko rešeto, stoga su za onoga koji je nosio takve opanke rekli da hoda kak v rešetu, jer je za sobom ostavljao trag koji je ličio na spomenuto rešeto. Podravci su ih pleli u proljeće kada je bilo svježe kore. Nosili su ih za vrijeme obavljanja lakših poslova, najviše u vinogradu. Bili su podatni za nogu, ali im je vijek trajanja bio kraći od ostale obuće. Umijeće izrade vjerojatno je bilo poznato mnogima, no ono je vremenom zaboravljeno. Postoje pouzdani podatci da su Anka i Milan Poljak, učitelji iz Đurđevca, izložili vezovake na Jubilarnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu 1891. godine, a jedan sačuvani par opanaka predstavljen je na izložbi Podravski motivi, održanoj u Etnografskom muzeju u Zagrebu 1989. godine. Ispleo ih je seljak Jozo Pintar iz Mičetinca 1942. godine. U Etnografskom muzeju čuvaju se još stariji vezovaki, jednako pleteni kao i ovi, ali se ne zna njihova starost i odakle potječu. Moguće da su to spomenuti vezovaki iz 1891. godine. Jedan je pak primjerak opanaka svojevremeno posjedovao prof. Ivan Kranjčev iz Đurđevca, također izrađenih u Mičetincu. Takvi opanci zabilježeni su samo u ovom dijelu Podravine, a na tlu Europe kod ugro-finskih naroda, Rusa i Bjelorusa.