Đurđevec je još prije Drugoga svjetskog rata imao svratište i prenoćište „Preradović“, koje su vodili Mijo Maitz, a potom Dragutin Fišer. Nedostatak takvog objekta poslije rata itekako je bio očit. O tome se raspravljalo 1970-ih godina, kada je uprava ugostiteljskog poduzeća „Bilogora“ vlastima ukazala na nužnu potrebu motela, kojeg bi izgradili na sajmištu na Ledinama. Lokaciju su odabrali jer je bila prostrana, uz Podravsku magistralu, u blizini željezničkog kolodvora, benzinske pumpe i autoradionice AMD-a. Općinska vlast imala je pak svoje zamisli. Umjesto motela predlagali su gradnju hotela u Boriku. Nedostatak hotelskog smještaja naročito je dolazio do izražaja za vrijeme održavanja biciklističkih utrka Memorijala Drage Ivkovića, kad su Đurđevčani ugošćavali preko stotinu takmičara i pratećeg osoblja, a nisu ih imali gdje smjestiti. U međuvremenu je „Bilogora“ ušla u sastav trgovačkog poduzeća „Sloga“ koje je zajedno s Općinom Đurđevac krenulo u izgradnju hotela u središtu mjesta. Nova zgrada hotela sagrađena je na mjestu restorana Picok, odnosno na nekadašnjem zemljištu obitelji Peršić. Hotel Picok otvoren je 1981. godine. U klasi B kategorije sadržavao je 82 kreveta u jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama, četiri poluapartmana, restoran u prizemlju (200 osoba), tavernu na katu (60 osoba), caffe bar u prizemlju (50 osoba), disco bar u podrumu (60 osoba) i terasu za 150 osoba. Dogradnjom hotela 1988. godine dobilo se novih 80 kreveta. Nakon propasti“Sloge“, te privatizacije, hotel je došao u vlasništvo tvrtke „Pevec“, koja ga je preuredila i modernizirala.

Slikovni materijal iz zbirke Martina Mahovića