Vojna krajiška vlast brinula se o javnom redu i miru, a zajedno s Crkvom i o moralu. Narod je, imajući u vidu strogu vojnu upravu, živio po vojnim pravilima i načelima vjere, pa je javnih grješnika bilo veoma malo. Ako ih je i bilo, vojne su ih vlasti strogo kažnjavale. Kažnjavalo se za razne postupke: svađu, ogovaranje, ometanje tuđega bračnog života, krađu, šumske štete, skitnju, izbjegavanje mise i vjeronauka, rad nedjeljom i blagdanom, nerad i drugo. Vojne su vlasti kažnjavale batinama, trčanjem kroz šibe, zatvorom, prisilnim radom, a za najteže prijestupe i smrću. Psovke i bogohulstvo bile su naročito zabranjene i kažnjavane. Za pogrdne i sramne činove nije bio kažnjen samo počinitelj, već i onaj koji ga u tome činu nije spriječio. Podčasnici su sve nadgledali: muškarce, žene i djecu. Kazne su javno čitane i izvršavane uz nazočnost mještana, obično ispred zgrade kapetanije. Tu se nalazila stalno postavljena klupa za batinanje s okovima, ili se iznesla iz kapetanije prije izvršenja kazne. Kažnjavalo se batinama ljeskovim štapom (15 – 25 batina po debelom mesu), a ako je došlo do opetovanog prekršaja, slijedio je zatvor. Batinao je za to određeni časnik a pri pukovnijskom sudu posebni batinaš (Stockmeister).

Fotografija: https://www.radiodunav.com/javno-batinanje-i-sibanje-kao-kazna-za-kradu-i-pusenje/