Budor je plemićka obitelj čiji su članovi pripadali hrvatskom, slavonskom i ugarskom nižem plemstvu. Povijest obitelji možemo pratiti od 13. stoljeća. Nosili su predikat de Gorbonok (prema nazivu nekadašnjeg naselja između današnjih Kloštra Podravskog i Podravskih Sesveta koje se zvalo Grabovnik), a kasnije Budrovečki ili Budróc(z)i. U doba ratova protiv Osmanlija Budori su postali vjerni službenici hrvatskih banova i ugarskih palatina. Jedan od najznačajnijih članova obitelji bio je Andrija Budor koji je rođen u drugoj polovini 15. stoljeća, a umro je oko 1533. godine. On je  stekao mnoga imanja te dao obiteljsko ime mjestu Budrovec u Podravini u blizini kojega je dobio plemićku kuriju i selo po imenu Tiboninc. Tada je stekao i selo Čepelovec. Andriji Budoru iz Budrovca đurđevački je župnik 1507. godine dopustio imati kapelana (altaristu) za kapelu svetog Volfganga (Vuka) koju je spomenuti Budor bio podigao uz svoj kaštel. Prva supruga bila mu je Sofija, a druga Barbara Madarász. Imao je četiri sina i jednu kćer, a obiteljsku lozu nastavio je sin Vid Budor. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u franjevačkom samostanu sv. Stjepana u Grabovniku (današnji Klostar Podravski). Budori su aktivno sudjelovali u borbama protiv Osmanlija. Vid Budor (oko 1515./1520.-1581.) protjerivao je Osmanlije iz Podravine i doživio pustošenje vlastite očevine (spaljen mu je Grabovnik). Kao konjanik (husar) sudjelovao je u mnogim bitkama istaknuvši se iznimnom hrabrošću i okrutnošću prema neprijateljima.

(Prema Pálffy, Geza. „Plemićka obitelj Budor iz Budrovca u razdoblju od 15. do 18. stoljeća“ u Podravina – časopis za multidisciplinarna istraživanja, vol. 2, br. 3. Koprivnica: Meridijani, lipanj 2003., str. 5-75.)