Podravcima je prvotno sredstvo za posvet (rasvjetu) služila luč koja, znakovito, ima korijen u latinskoj riječi lux – svijetlo. Luči su u nekim drugim hrvatskim krajevima pravljene od crnogoričnog drveta, a  u Podravini, gdje takovoga drveta nije bilo, dobivale su se tesanjem grabrovog drveta u trijeske, koje su se sušile naslonjene o zid peći. Palile su se uglavnom za vrijeme večere. Rasvjeta je zapravo dolazila s ognjišta s otvorenim plamenom, a kasnije kada su u kućama ložene peći, kolika tolika svjetlost dolazila je iz nje, samo je trebalo otvoriti vrata ložišta. Nakon luči vladala je era svjetiljki uljanica, obično ulja bundevinih koštica. U Đurđevcu su takve uljanice nazivali čmrga, leščerba ili jednostavno oljenka. Ljudi su ih sami izrađivali od priručnih sredstava, kakve posudice i stijenja, a ponajviše od gline s drškom. Osim toga, upotrebljavali su duplere, odnosno svijeće lojanice ili kupovne od parafina, zasebno ili u lampašima. Najposlije, prije pojave električne rasvjete bile su raširene petrijolke, na petrolej koji se kupovao u dućanu na litre. Unatoč tome, kupovna rasvjeta nje se nabavljala na veliko jer novca i nije bilo previše, pa se gledalo na svaku forintu. Uglavnom, ljudi su nastojali sve važnije poslove obaviti za danjeg svjetla. Svakako tome treba pribrojiti i dvije stare svjetiljke pronađene u našem kraju, na primjer: glinena svjetiljka iz Đurđevca (1980.), za koju se ne zna iz kojeg razdoblja potječe, te brončana svjetiljka iz rimskoga doba u obliku stopala, pronađena u Otrovancu 2013. godine.

Izvori: Blaž MAĐER, Časti i dobru zavičaja, pretisak, Zagreb, 1992.; http://otrovanec.blogspot.com/2013/05/senzacionalan-arheoloski-nalaz-rimske.html