U Đurđevcu su djecu čestitare nazivali betlemarima (od Betlehem; betlem – božićno drvce). Njih su obilježavale jaslice, zvijezda, pjesma i dobiveni darovi. Betlemari su bili muška djeca, ne mlađa od 9 niti starija od 14 godina, no zbog darova mogli su se prošvercati i oni stariji koji su bili sitnije građe. Nekoliko njih je obilazilo kuće, obično po trojica, predstavljajući tri kralja, Gašpara, Melkiora i Baltazara. Jedan je nosio štalicu, drugi ubirao darove, a treći je bio u pratnji.
Nakon što su pozdravili kućedomaćina sa Falen Isus! počeli su pjevati prigodnu pjesmu i na taj način čestitali ukućanima Božić. Poslije bi se kratko zadržali u nevezanom razgovoru te pošli dalje, jer je trebalo obići čim više kuća, a to je značilo dobiti i više poklona. Taj pohod obavljali su uvečer na Badnjak (24. prosinca) i na Štefajne (blagdan sv. Stjepana mučenika, 26. prosinca), ali i na Staro i Mlado Leto, najkasnije do 23 sata. Betlemari su obično znali imati i čuvare, starijeg brata ili prijatelja, koji su ih pratili do ulaznih vrata i štitili od nasrtljivih pasa, ali i od nenadanih dječaka lopova koji su ih mogli okrasti. Uglavnom su bili darivani voćem (jabuke, orasi, suhe šljive, u novije vrijeme i naranče) kockama šećera, kolačima, jajima, a ponekad i novcem, osobito od imućnijih kućedomaćina. Svaka pojedina grupa imala je određene kuće i ulice u koje je zalazila. Bile su to kuće susjeda, rodbine, poznanika ili onih imućnijih, pogotovo ako su djeca u njima poznavala pse, ali i kućedomaćine. U udaljenije dijelove naselja nisu zalazili jer su to bila područja drugih ophodara. Štalicu su izrađivali koji dan ranije, sami ili uz pomoć starijih. Skromnija štalica bila je napravljena u starome rešetu koje je bilo ukrašeno ružicama i caklinima od krep-papira. Na žičanom dijelu rešeta bila je zalijepljena Sveta obitelj nacrtana na papiru, ispred nje na dnu stajala je pričvršćena svijeća, a na vrhu rešeta zvezda repača od kartona. Nešto bolja štalica bila je smještena u kakvoj drvenoj ili kartonskoj kutiji. Potrebne figurice svatko je izrađivao prema svojoj ideji i sposobnosti, i to od različita materijala (drvo, karton, gips…). Unutrašnjost se mogla ukrasiti krep-papirom u raznim bojama, mahovinom, slamom… Na vrhu se postavila zvijezda obučena v zlatni paper (staniol od čokolade i sl.). Štalice su početkom XX. stoljeća, kada je došlo do pojave  raznih prigodnih čestitaka i slika u boji, sačinjavale izrezane sličice malog Isusa, Marije, Josipa, pastira i ostalih. Gotovu štalicu nosio je ophodar o vratu na kakvoj vrpci ili kožnatom remenu.