Josip Nöthig u Ferdinandovcu

Na našim stranicama već ste imali prilike čitati o veleposjedniku Josipu Nöthigu (rođ. 1844.) iz Đurđevcu, koji je kao najstariji sin naslijedio obiteljske poslove nakon smrti oca Eduarda Nöthiga (1823. – 1883.). Ovaj put o njegovu imanju kao okosnici obiteljskog posla. Svoje „obiteljsko carstvo“ sagradio je u Ferdinandovcu i njegovoj okolici, premda nije imao stalnog boravišta jer je živio na relaciji Đurđevec-Ferdinandovec-Kloštar. Spomenuto imanje počeo je graditi na nekoliko jutara zemlje koju je otac kupio 1873. i 1874. godine od nemarnih i nepromišljenih Ferdinandovčana na konaku Prkosu (Štorgač), jer se tada zemlja nije olako prodavala. Slijedećih je godina nastavio očev posao i kupovao zemlju od susjednih vlasnika, pa je njegovo imanje naraslo na oko stotinu jutara plodne zemlje. Na tom posjedu podignuo je „dvorac“, kako su govorili mještani, odnosno drvenu kuću u švicarskom stilu. Obiteljsku pak kuću sagradio je u Ferdinandovcu, na čijoj je parceli danas smještena mjesna osnovna škola. U selu je posjedovao još jednu kuću, s okućnicom i oranicom, ali se ne zna je li je koristio za svoje potrebe ili je tko drugi u njoj stanovao. Prema katastarskim dokumentima porezne općine Ferdinandovec iz 1899. godine njegovo je imanje obuhvaćalo 84 jutra oranice, nepunih 26 jutara livade, 19 jutara pašnjaka i oko 6 jutara neplodnih, poplavljenih i zamočvarenih parcela, te 15 jutara dravskih pijesaka. Većina ovih parcela nalazila se na Prkosu (Štorgaču), Brodiču i na Gajcu. Manje površine uživao je na katastarskim predjelima, Peta, Forgov, Orel i Rastje. Na Brodiču je također posjedovao kuću, a na spomenutim većim posjedima dao je podići gospodarske zgrade i zgrade za smještaj slugu i radnika. Na parceli od oko jednog jutra na Orelu držao je poljsku ciglanu. Na Prkosu je još vodio ergelu s oko stotinu čistokrvnih konja koje je prodavao i s kojima je odlazio na brojne izložbe, a kao uzorni konjogojac i predsjednik županijskoga konjogojskog odbora često je sudjelovao u radu ocjenjivačkih komisija na spomenutim izložbama. Uz sav taj grunt držao je u zakupu ispašne dijelove u šumi Štorgina greda, te oko stotinu jutara dravskih naplavina, također za ispašu. Pored toga bio je županijski zastupnik (prema visini plaćenog poreza), te općinski načelnik u Đurđevcu između 1887. i 1889. godine. Zbog zakupa navedenih površina bio je stalno u verbalnom i sudskom sukobu s Ferdinandovčanima, pa stoga tu nije bio omiljen, a isto tako ni u Đurđevcu zbog svoje oholosti i osvetoljubivosti.

U Kloštru je također posjedovao kuću, s trgovinom u središtu mjesta, tako da je i tu povremeno boravio. Tu se drugi put i oženio 1896. (Eva rođ. Kuhar, 1864., iz Đurđevca), nakon što mu je 1884. godine umrla prva supruga Sofija rođena Điketa, također iz Đurđevca.

 

 

Možda će Vam se svidjeti...

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!