Časne sestre milosrdnice preuzele su 1892. godine djevojačku školu od svjetovnih učiteljica. Škola je bila smještena u Starom gradu, gdje su i same boravile. Poglavarica časnih sestara bila je s. Lina Ježek. U suradnji s župnikom Josipom Banješom i kapelanom Ferdinandom Kubovićem osnovala je žensko Društvo Srca Isusova, a 1907. godine zajedno s Ivanom Kundačićem i Vojsku Srca Isusova. U okviru škole pokrenula je i Djevojačko društvo za naknadnu pričest. Svoj su boravak u Đurđevcu časne sestre zaključile školskom godinom 1908/09. jer općinsko poglavarstvo nije pristalo na prijedlog njihova Reda da svako slijedeće prazno učiteljsko mjesto popune časne sestre, a sporno je bilo i plaćanje općine za njihov rad i boravak u Đurđevcu. Isprva se potrebna svota novca namirivala iz zaklade zagrebačkog nadbiskupa kardinala Jurja Haulika. Red Časnih sestara milosrdnica od vlade je pak tražio samostalnost u radu sestara učiteljica. Ne mogavši se sporazumjeti s općinom, opozvao ih je generalni superior Reda. U školi su službovale slijedeće časne sestre: Lina Ježek (1892. – 1909.), Vilanova Grgić (1892. – 1897.), Kalinka Beseljak (1897. – 1902.), Tobija Kušter (1894. – 1900.), Zeferina Goleš (1900. – 1901.), Gonzaga Perić (1902. – 1905.), Placida Kovačev (1901. – 1907.), Devota Parlov (1905. – 1907.), Natalija Herman (1907. – 1908.), Berhmana Pribek (1907. – 1908.), Gracija Gostinčar (1908. – 1909.) i Arsenija Pivar (1908. – 1909.).