Primaljstvo je bilo specifično zanimanje koje je u prošlosti ženama nudilo afirmaciju. U svakom su naselju postojale samouke žene ili one podučene primaljskom zanatu koje su ženama svojim znanjima i iskustvom pomagale pri porodu i u slučaju smrtne opasnosti krstile novorođenčad. Možemo pretpostaviti da je ženama primaljstvo, osim ekonomske koristi, osiguravalo i društveni ugled što je vjerojatno posljedica mogućnosti pristupa određenoj vrsti obrazovanja.

Jedna od podučenih primalja u Đurđevcu bila je Marija Mihaljević rođ. Marenić koja je rođena u Đurđevcu 1832. godine, a umrla 8. ožujka 1914. godine. Ona se kao 18-godišnja djevojka udala 15. rujna 1850. godine za obrtnika Antuna Mihaljevića (15. V. 1828. – 5. VIII. 1900.) koji je po zanimanju bio remenar. U njihovom braku rođeni su sinovi Josip (1852. godine) i Petar (1854. godine). Živjeli su na početku današnje Ulice bana Jelačića. U matičnim knjigama je Marija Mihaljević nekoliko puta zabilježena kao kotarska primalja (latinski obstetrix comunitatis) što nas navodi na zaključak da je u svojem poslu bila vješta i vjerojatno dobro podučena te da je možda podučavala i druge.