Nemamo podataka o tome kad su se u našem kraju pojavili prvi strojevi (pilane) za uzdužno raspiljavanje drvenih trupaca. Prve takve pilane nazivane su gateri, odnosno jarmače. Radile su na principu jarma na koji su bile pričvršćene okomite listne pile. Jaram se gibao okomito na smjer gibanja trupca koji se kroz jaram pomicao na kolicima postavljenim na tračnice. Broj pričvršćenih pila u jarmu ovisio je o debljini trupca i piljenih komada (daske, grede, letve…). Na taj način se cijeli trupac raspilio u jednom prohodu. Mana gatera je ta što je proizvodio debele okrajke iz kojih se mogla raspiliti još pokoja daska. Pored toga, centriranje tračnica s kolicima bio je zahtjevan i precizan posao, jer su u suprotnom dimenzije ispiljenih komada bile različite i po nekoliko milimetara na pojedinim dijelovima daske.

Posve je sigurno da se otvaranjem mlinova na parni pogon krajem 19. stoljeća javljaju i prve pilane pogonjene parnim strojem. Je li gdje prije toga postojala kakva pilana u sklopu vodenice na rijeci Dravi i pogonjena snagom mlinskog kola, nema pouzdanih podataka. Pilane je posjedovao Hirschlerov i Braunov paromlin  (od 1922.) u Đurđevcu, a Virju Peršićev paromlin te Kosova, Pintarova i Radojina vodenica na potoku Zdelji. Prije Drugoga svjetskog rata spominje se pilana Šimuna Aušpergera, Blaža Mrazeka i Vinka Matoničkina u Drenovici. Ljevaonica SMEV u Bjelovaru proizvodila je dijelove za gatere. Nakon Drugoga svjetskog rata radio je još tek pokoji gater, jer su ga istisnuli moderniji pilanski strojevi.