Oranje se smatra ključnim poslom u ratarstvu. Primjena pluga pri proizvodnji hrane smatra se civilizacijskim napretkom sjetimo li se razvoja prvih društava u prapovijesti i nastanka prvih civilizacija u dolinama velikih rijeka u starome vijeku. Međutim, od starog vijeka pa sve do XIX. stoljeća plug se nije naročito usavršavao. Bilo je to zapravo drveno ralo, ponekad obloženo metalom, koje su vukle životinje i koje je dublje ili pliće proparalo površinu zemlje s ciljem pripreme za polaganje sjemena.

O oranju u XIX. stoljeću svjedoči i etnograf  Ivan Kranjčev: „Način obrade bio je primitivan. Oralo se nezgodnim drvenim plugom pa i to ne svagda u pravo vrijeme niti tako pomno kako danas. A nije ni mogao drveni plug da okrene zemlju tako duboko, već se samo „išaralo“ po površini. A korijenju biljke za napredan brzi razvoj ništa toliko ne treba, koliko usitnjena zemlja da je korjenići lakše probijaju.“

Sudeći prema Gospodarskom listu (časopisu koji i danas izlazi) s kraja XIX. i početka XX. stoljeća zaključujemo da upravo tada u poljodjelstvu započinje primjena željeznih plugova. Točnije rečeno, drvenu konstrukciju pluga zamjenjuje ona željezna. Dakako, sve je ovisilo o tome tko si je mogao priuštiti takav plug jer znamo da se još daleko u XX. stoljeću oralo plugovima drvene konstrukcije i sa željeznim ralom.