O zdravlju Đurđevčana prije Drugoga svjetskog rata brinuli su se općinski i sreski liječnik, te privatni liječnici. Na primjer, dr. Tomislav Rukavina bio je sreski liječnik 1938. godine, a privatno je ordinirao dr. Petar Bazijanec. Nova je vlast nakon rata uspostavila Kotarsku zdravstvenu stanicu u bivšoj kući farbara Đikete na brijegu u Ulici Ljudevita Gaja. S radom je počela 20. lipnja 1945. godine, a pripadale su joj ambulante u Virju i Pitomači. Kasnije je preimenovana u Zdravstvenu stanicu Đurđevac, a to su tada postale i ambulante u Virju i Pitomači. Godine 1952. otvorene su zdravstvene stanice u Ferdinandovcu i Kloštru. Prvim ravnateljem Kotarske zdravstvene stanice postao je dr. Petar Bazijanec, a na toj je dužnosti radio sve do umirovljenja 1961. godine.

Njegovo mjesto preuzeo je djelatni liječnik dr. Antun Kelović. Kelović je od 1962. godine predsjedao Općinskim odborom Crvenog križa. Otprilike u isto vrijeme radio je i liječnik dr. Branko Jakovac. Zubna ambulanta počela je s radom od početka 1950. godine, sa stomatologinjom Nadom Beranić. Zdravstvena se stanica 1968. godine sastojala od zubnotehničkog laboratorija, kliničkog laboratorija, savjetovališta za majke i djecu, antituberkuloznog dispanzera i hitne pomoći s voznim parkom. Zapošljavala je tri liječnika opće prakse, tri zubara-terapeuta i 8 radnika zdravstvene struke (laboranti, tehničari, medicinske sestre). Vozač vozila hitne pomoći bio je Đuro Patekar.