Grobanje loze je zakopavanje lucnja živučeg trsa u zemlju s namjerom da se dobiju nove lozne sadnice. Proces traje dvije godine a počinje u proljeće. Ostavi se dugački lucanj tako da može doprijeti u zemlju. Lucanj se savije i položi u iskopanu grabu duboku 15 cm tako da u zemlju dospije dužina lucnja s najviše 5 pupova. Potom se zatrpa zemljom i nagazi. Pri tom se vrh lucnja s dva pupa ostavi viriti iznad zemlje. Vrh tijekom godine normalno raste, dobiva hranu iz trsa i rodi. Na dijelu lucnja pod zemljom razviju se korjenčići a izboji narastu te se njeguju kao i trs. Druge godine lucanj se rezanjem odvoji od trsa i samostalno raste dok izboji ne ojačaju. To je takozvana grebenica. Potom se grebenica otkopa i škarama se odvoji tih nekoliko ukorijenjenih izboja koji predstavljaju nove sadnice. Tada se presađuju na mjesto pozeblog, ostarjelog i bolesnog trsa. To se radilo uglavnom kod američkih sorata loze, naših direktora. Na taj je način nasad mogao trajati godinama i stalno se pomlađivati.