Grobanje loze je zakopavanje lucnja živućeg trsa u zemlju s namjerom da se dobiju nove lozne sadnice. Proces traje dvije godine, a počinje u proljeće. Ostavi se dugački lucanj tako da može doprijeti u zemlju. Lucanj se savije i položi u iskopanu grabu duboku 15 cm tako da u zemlju dospije dužina lucnja s najviše 5 pupova. Potom se zatrpa zemljom i nagazi. Pri tom se vrh lucnja s dva pupa ostavi viriti iznad zemlje. Vrh tijekom godine normalno raste, dobiva hranu iz trsa i rodi. Na dijelu lucnja pod zemljom razviju se korjenčići, a izboji narastu te se njeguju kao i trs. Druge godine lucanj se rezanjem odvoji od trsa i samostalno raste dok izboji ne ojačaju. To je takozvana grebenica. Potom se grebenica otkopa i škarama se odvoji tih nekoliko ukorijenjenih izboja koji predstavljaju nove sadnice. Tada se presađuju na mjesto pozeblog, ostarjelog ili bolesnog trsa. To se radilo uglavnom kod američkih sorata loze, naših direktora. Na taj je način nasad mogao trajati godinama i stalno se pomlađivati.

Vladimir Miholek