Među one samozatajne ljudi koji su stvarali u miru i osami pripada i Josip Široki Baček, koji je rođen u Virju 8. ožujka 1882. godine. Čudni su bili njegovi životni putovi. Širokome je još kao dječarcu iz siromašne obitelji i nadarenom đaku virovski trgovac Avirović omogućio gimnazijsko školovanje u Srijemskim Karlovcima. Nakon položene mature 1902.  upisao je Pravni fakultet. Godinu dana kasnije, uz financijsku pomoć Đurđevačke imovne općine, nastavio je studij na Filozofskom fakultetu u Beču (1908.). Na kraju se bavio etnomuzikologijom, glazbenom kritikom, proučavao je životinjski svijet i rudarstvo. Nakon školovanja predavao je na donjogradskoj gimnaziji u Zagrebu da bi se potom skrivao u Virju izbjegavajući vojnu obvezu pred Prvi svjetski rat. Nakon 1925. godine zaposlio se u Rudarskom satništvu u Zagrebu. Za bečku Akademiju znanosti snimao je naše narodne napjeve, bilježio notne zapise, stihove, običaje, dijalektološke osobitosti i razne virovske zanimljivosti iz seoskog života. Bio je aktivan i na području glazbene akustike patentiravši u Beču monokord (Universaltonometer). Pisao je glazbene kritike i različite tekstove u Agramer Tagblattu i Hrvatskoj slobodi, a u Ribarskom glasniku o mriještenju bolena u Dravi i nalazištu fosilnih riba u Lici. O glazbenom folkloru Jugoslavije objavio je članak od 61 stranice u Folklore musical (Pariz, 1940.) Tijekom 1933. potpisao je niz novinskih osvrta na XX. zagrebački zbor s rudarskom izložbom. Objavio je knjižicu Naše rudno blago i bogatstvo. Radio je u tišini i osami i na kraju umro potpuno zaboravljen u koprivničkoj bolnici 9. siječnja 1963. godine.