Svećenik Ivanko Vlašićek rođen je u Virju 7. prosinca 1879. godine. Zaređen je 1902. godine. Bio je kapelan u Zagorskim Selima, Bisagu, Miholcu, Kapeli i Voćinu, a župnik u Bučici / Pokupsko (1911. – 1912.), Čagliću (1917. – 1931.), Pleternici (1931. – 1934.) i Požeškom Brestovcu (od 5. ožujka 1934.). Pisati je počeo još od gimnazijskih dana. Svojih stotinjak radova, povijesnih prikaza, životopisa svećenika, pripovijesti, crtica, putopisa i raznih članaka objavio je u petnaestak vjerskih književnih časopisa, a dobar dio u Katoličkom listu. Još kao klerik u Zagrebu bavio se povijesnim istraživanjima podravskoga kraja, osobito Virja. Povijesne članke objavljivao je u virovskom Podravcu. Izdao je povijesnu crticu Miholjanci – Zdelja (Zagreb, 1923.) i Povijest Trapističkog samostana Marije Zvijezde kod Banja Luke (1924.). Prikupljao je narodne poslovice i izreke, proučavao govor Slavonaca, te se borio za čistoću hrvatskoga jezika. Priredio je i rječnik od 10 tisuća riječi, svojevrsni jezični savjetnik, no on je izgubljen nakon njegove smrti. Pod njegovim uredništvom pokrenut je svećenički almanah Hrvatska duša (Virje, 1923.), koji je doživio još četiri godišta. U njem je također objavio nekoliko radova. Zbog svoga političkog djelovanja, ali i javnoga protivljenja kraljevskoj srpskoj vlasti, pet tjedana bio je u zatvoru, da bi 13. lipnja 1935. godine bio mučki ubijen od četnika u Požeškom Brestovcu. Prvi je od sedmoro djece oca Mate, gruntovničara, i majke Terezije rođene Pankarić, koja je s njime živjela u Čagliću i kuhala mu.