Trijer

15. studenoga 2020. Nikola Cik Etnografski predmeti, Povijesne zanimljivosti

Trijer (franc. triuer) je bio stroj za čišćenje žita namijenjenoga za sjetvu koji je odvajao sitna, nezrela i polomljena zrna, sjeme raznog korova i ostale nečistoće. Stroj je izrađen od metala s usipnom posudom a pogonio se ručnim okretanjem pogonskog kotača koji je preko remena pokretao stroj. Žito je prilazilo kroz nekoliko metalnih sita tako da je na kraju ostalo čisto zrnje ujednačene debljine. Prije dolaska na sita zrnje je pomoću ventilatora očišćeno od pljeve i drugih laganih nečistoća. Prvotni trijeri čistili su zrnje trešnjom na ravnim sitima (tresalka) i više su bili nalik veternice. Nakon toga izrađivani su trijeri s valjkastim sitima. Za jedan sat strojem se moglo očistiti 200, odnosno 300 kg žita. Trijer se prvi put pojavio u Đurđevcu 1892. godine. Nabavila ga je podružnica Gospodarskoga društva. Koštao je 150 forinti. Trijer je donio veliku promjenu u uzgoju žita jer je probrano sjeme davalo veći urod i žito bez korova. Podružnica ga je, kao i još neke strojeve, iznajmljivala svojim članovima po određenoj cijeni (trijer 5 novčića po vreći žita). No zajedničko korištenje strojeva doneslo je 1904. godine i određene probleme s trijerom, pa se jedan član putem novina žalio na njegovo korištenje. Kad je došao zamoliti za trijer rečeno mu je da je u lošem stanju i neupotrebljiv. Naime, stroj je skoro čitavu godinu koristio Emanuel Braun u svome paromlinu i takvog lošeg predao podružnici. Stoga su upitao je li podružnica kupila stroj za svoje članove ili za privatno poduzeće. Na kraju je zaključio da je Braun bio članom podružnice samo radi korištenja trijera. Podružnica je od središnjice u Zagrebu i vlade kasnije dobila još tri trijera. Poslije se našlo i privatnih vlasnika koji su žito čistili za novac. Takvi moderniji trijeri pogonjeni su dizelskim motorom s velikim zamašnjakom.