Pod gusenom peći podrazumijevamo peć od lijevana željeza (gus). Ovom prilikom ne mislimo na razne današnje moderne peći, već na peći od ove vrste materijala koje su prve bile dostupne u podravskome kraju, otprilike od kraja 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. One su zamjenjivale postojeće stare zidane peći od opeke. Isprva su ušle u kuće imućnijih žitelja; industrijalaca, veleposjednika, raznih državnih službenika, te trgovaca i obrtnika, a potom su se zatekle i kod dobrostojećih seljaka. Mogle su se nabaviti u boljim trgovinama a proizvodile su se u austrijskim i mađarskim ljevaonicama. Takve peći lijevale su se i u tvornici SMEV u Bjelovaru, vlasnika Đurđevčana Ivana Nöthiga. Lijevane su u različitim veličinama u jednom komadu, osim vrata za loženje, vrata za pepeo i šubera (odušak za dovod zraka). Većinom bile su uske i visoke s raznim ukrasnim reljefnim motivima po obodu stjenke. Kao i dobar dio starih etnografskih predmeta, i one su završile u rukama raznih kolekcionara, preprodavača starina i sakupljača željeza.