Prvi svjetski rat, odnosno Veliki rat kako se tada nazivao, imao je velike političke gospodarske i demografske posljedice. Tijekom rata stradalo je oko 10 milijuna ljudi, no epidemija španjolske gripe koja je uslijedila pred kraj 1918. godine odnijela je dvostruko više života. Prve žrtve španjolske gripe (ponekad se naziva španjolkom) zabilježene u početkom listopada 1918. godine. Pošto su ljudi zbog rata bili fizički iscrpljeni i neishranjeni gripa se vrlo lako i brzo širila, pogotovo među mladima koji si bili najviše pogođeni. Epidemija je potrajala nekoliko mjeseci kada je u većim naseljima u jednom danu umiralo po 5 ili 6 osoba, a nerijetko isto toliko i u pojedinim obiteljima.

O žrtvama španjolske gripe u Podravini svjedoče nadgrobni spomenici s podacima o umrlima tijekom epidemije. Najviše je sačuvanih spomenika koje su postavili ucviljeni roditelji nad grobovima svoje djece koja su umrla u cvijetu mladosti. Tako su na groblju svetog Jakoba u Virju sačuvani spomenici dvojice braće, Martina i Mije Fanceva koji su umrli u 16., odnosno 18. godini života. Mlađi Martin umro je 13. siječnja 1919., a stariji Mijo dan kasnije, 14. siječnja 1919. godine. „Bože mili, Bože dragi, Što te tako rano pozva, Iz ovog bijelog svijeta, Još ti nije ni 17 ljeta.“ Ove su stihove roditelji dali uklesati na spomenik sinu Martinu.