Ono pred čime svi strepimo za jakih grmljavina, oluja i pogotovo olujnih noći je udar groma koji može prouzrokovati požar. Od groma su strahovali i naši pretci jer su od istog doživljavali nesreće. Izvještaji o posljedicama udara groma česti su novinama već u XIX. stoljeću. Tako imamo sačuvan izvještaj o posljedicama udara groma koji se dogodio u jutarnjim satima 1. srpnja 1899. godine u Virju.

Izvjestitelj piše: „Jutrom oko 8 sati nagomilaše se na obzorju tmasti oblaci, i za čas uz silnu grmljavinu stane lievati kiša. Tuče nije bilo, ali je grom udario u četiri objekta.“ Najprije navodi da je grom udario u gromovod župne crkve u Virju i da uslijed toga nije bilo štete. Udario je i u jedan hambar u Šemovcima, ali ga nije zapalio.

Međutim, na druga dva mjesta štete su bile strašne. „U kliet žitelja Cepetića iz Virja u času, kad su radnici u klieti pri ručku na okupu, a konji u kolnici bili, udario je grom. Jedan konj, vriedan do 200 forinti, ostade zadušen, dočim je drugi samo omamljen, sretno spašen. Kliet je izgorjela do temelja, no radnici prodjoše sretno.“

Ali druga virovska obitelj toga dana nije imala toliko sreće: „Na virovskim konacima udario je grom u kuću žitelja Crnjakovića i usmrtio troje djece, djevojčicu jednu od 15 godina, a drugu od 12 godina, te dječaka od 8 godina. Djeca su kod stola sjedjela i čitala, dočim su jim roditelji u taj čas bili izvan kuće. Kuću nije upalio grom.“ Mlade žrtve groma su pokopane na groblju u Virju 2. srpnja 1899. godine.