Jedna od posljednjih, ako ne i posljednja, drvena zgrada iz vremena Vojne krajine u Đurđevcu svakako je stari štagel. Zapravo, ne znamo joj pravo ime, a štaglom je naziva Tomo Jalžabetić 1898. godine. U početku je bila u vlasništvu vojnog erara a nakon razvojačenja ovog dijela Vojne krajine pripala je zemaljskoj vladi. Zato su je pojedini nazivali i državnom zgradom. U njoj su se muštrali soldati (vježbali vojnici) krajiški Đuroki i čuvala njihova vojna oprema. Nakon razvojačenja zgrada je izgubila svoju namjenu i više nikome nije bila potrebna, a vlada za nju nije marila. Određeno vrijeme su se u njoj čuvale materijalne stvari prikupljene općinskom pljenidbom. Zgrada je vremenom počela propadati i urušavati se. Tako je 1896. godine vjetar otkinuo dio krova i bacio ga na nogostup, pa je to bilo vrlo opasno za prolaznike, ali i ruglo za sam Đurđevec. Krov je i dalje propadao i urušavao se, pa je na kraju o tome pisalo i u virovskom Podravcu 1896. i pravaškoj Hrvatskoj domovini 1899. godine. Općinsko je poglavarstvo slalo brojne predstavke kotarskim i županijskim vlastima, a pojedini članovi poglavarstva dospjeli su s ovom pričom čak i do bana u Zagrebu. Činjenice govore da je štagalj stajao još 1899. godine, a kad je zapravo srušen, ne znamo. Mjestom je čak kolala priča da zemaljska vlada namjerava na tom mjestu graditi kotarsku zgradu, ali od toga nije bilo ništa. Štagel je stajao pored zgrade kotarskog suda, otprilike na mjestu stambene zgrade u Ulici Đure Basaričeka 3, između zgrade bivše robne kuće i školskog parka.

Razglednica iz zbirke Martina Mahovića