Zbog očuvanja, održavanja i obnavljanja mlade borove šume posađene početkom 20. stoljeća na Đurđevečkim peskima, đurđevečka šumarija i geolog Josip Poljak u Glasniku povjerenstva za zaštitu prirode i očuvanje prirodnih spomenika 1938. godine predložili su da se Jelik (Borik) proglasi stalno zaštićenom šumom. Odluku o proglašenju donio je Odjel za šumarstvo Banovine Hrvatske 17. listopada 1939. godine (br. 14961/7-39). Njome je u šumi zabranjena ispaša, skupljanje ljekovitih trava, iglica i češera, iskop pijeska te vađenje zečjaka, panjeva i žilja. Sječa bagrema je dozvoljena, jer se on sam obnavlja, a za borik određena je ophodnja od 80 godina s ophodnom sječom i pomladnim razdobljem od 20 godina, u kojem se vremenu mora omogućiti potpuno prirodno pomlađivanje. Pri prorijedi dozvoljeno je rušenje samo sušaca i bolesnih stabala. Drvo se moralo iznositi ručno ili izvoziti kolima, a izvlačiti samo po snijegu. Unatoč proglašenoj zaštiti, odredbe se nisu provodile, a kršili su ih žitelji okolnih naselja i sama vlast. Velike štete učinile su sve dosadašnje vlasti koje su dobrano kršile odredbe, ponajviše smolarenjem i iskopom pijeska. Ivan Soklić je istražujući floru pijesaka do početka 1940-ih uvidio da je pošumljavanje privedeno skoro kraju i da pješčarska vegetacija pomalo nestaje. One plohe koje je istraživao tijekom 1939. godine potpuno su nestale jer su iste godine pošumljene bagremom. Smatrao je da je potrebno odrediti jednu takvu plohu pijeska i zaštititi je da se očuva kao primjer za buduće naraštaje. Kao ogledne plohe preporučio je Molvarski brijeg i neke dijelove u vlasništvu Imovne općine. Ako bi se to učinilo, Soklić je priželjkivao da bi se uz postojeću zakonsku zaštitu borika Peski svakako trebali proglasiti i prirodnim parkom. Soklićeva zamisao o zaštiti određene ploha ostvarena je tek 1963. godine. Riječ je o pijesku površine od 19,5 ha istočno od Đurđevca, s desne strane ceste koja vodi u Kalinovec. On je bio dio erarske čestice br. 3068, koju je kupio Nikola Kovačić, općinski bilježnik u Đurđevcu, a danas je u vlasništvu Hrvatskih šuma (gospodarska jedinica Đurđevački pijesci, odjel 11a).

Na njoj je bilo otežano pošumljavanje, pa je obrasla specifičnim travnatim vegetacijskim pokrovom među kojim prevladava pješčarska flora, otprilike dvadesetak biljaka pješčarki od kojih su pojedine vrste endemične. Područje nosi naziv Prirodni geografsko-botanički rezervat Đurđevački pijesci, koji je proglašen Rješenjem o zaštiti i upisu u registar Zavoda za zaštitu prirode (br. 58/1-1963.). Njime danas upravlja Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Koprivničko-križevačke županije. Na kraju je 1994. godine jedan dio Borika (144,52 ha) proglašen park-šumom s posebnom namjenom za odmor i rekreaciju. Od 2000. godine na dijelu park-šume uređena je trim-staza za rekreaciju, što je tek dio šire mogućnosti koju park-šuma pruža.