Da pojasnimo mlađima, kuvarice (zidne kuharice, zidnjaci, zidne krpe, vandšoneri, škuneri) su dio europske tradicijske kulture koja se njegovala krajem 19. stoljeća, a koja je doprla i u hrvatske krajeve, najprije u gradsku a potom i u seosku sredinu. Bile su prisutne u starijim kućama još u dugoj polovici prošloga stoljeća. To su platnene krpe pravokutnog oblika otprilike 80 x 50 cm. Visjele su raširene na zidu uglavnom pored štednjaka i mjesta za umivanje. Sastojale su se od slikovnog dijela u sredini i tekstualnog na gornjoj i donjoj strani. Kuvarica je mogla biti kupovna s već otisnutom slikom i tekstom, i izvezena na domaćem platnu uglavnom plavim, kao i crvenim, crnim i zelenim koncem. Njihova likovna i tekstualna dimenzija govori o tradicionalnim društvenim vrijednostima: obitelji, ljubavi, religiji, kuhanju, muško-ženskim odnosima, prijateljstvu… Seljačke žene same su ih izrađivale, uglavnom po uzoru na one kupovne. Estetski izgled kuvarice ovisio je o umijeću pojedine žene u idejnom promišljanu, crtanju, vezenju i pisanju. Tako nalazimo i one kuvarice s nešto lošije nacrtanom mustrom slike i ispisanim tekstom. Znalo se vidjeti i kuvarico sa svojevrsnom „štamparskom greškom“, koju je žena uočila tek nakon što je izvezena, pa je kao takva svejedno završila na zidu. Posve će biti jasno o čemu se radi dok pročitate tekstove sa zidnih kuharica:

Kuharice budi čista da sudje uvjek blista / Kuharice budi vredna da ti kuhinja bu uredna / Kuharice manje zbori da ti zafrig ne zagori / Kuharice zlato moje tebe hvali jelo tvoje / Kuharica što je mlađa večera je odmah slađa / Koja žena muža čuva dobar ručak njemu kuva / Svi dobri anđeli u snu te čuvali / Dobro došli mili gosti / Svakog dana svake noći na te mislim hoćeš doći / Ja te ljubim ja te volim, budi moja ja te molim / Ruka ruku mije, obraz obadvije / Kada čovjek nije čist, ne vredi ništ / Ne uskrati pomoć tvoju, dragi Bože mojem domu

Fotografija: https://www.coolinarika.com/slika/zidne-poruke-/